Akor ela e vina le Jakoboskri odmukľi a akor dičhola, hoj o Del odiľa savore bini, sar phagerela savore barune oltara pro kotora sar o vapencos, sar na ačhena imar ňisave slupi la Ašerakre aňi ňisave kaďidloskre oltara.
Varesave ole goďaver manušendar perena, hoj te aven žuže, obžužarde a bi e mel. Kada ľikerela dži akor, medik na avela o koňec andre oda časos, so o Del diňa.
Aven, sprindžaras le RAJES! Keras sa, hoj les te sprindžaras. Avke sar hin isto, hoj o kham avela avri, avke hin isto the oda, hoj ov avela; avela sar o brišind, so avel jesone the jarone, sar o brišind, so poľivinel e phuv.
Bešela peske sar oda, ko prežužarel o rup, a prežužarela le rašajen Leviten; prelabarela len sar o somnakaj the o rup. Avke ela le RAJES manuša, so leske anena o lačhe obeti.
A vakerelas lenge mek the aver podobenstvo: „O ňeboskro kraľišagos hino sar o kvasos, so iľa e džuvľi a rozkerďa andro igen but aro, medik calo chumer na avľa upre.“
Pal o drom dikhľa jekh figovňikos a geľa paš leste, ale na arakhľa upre o figi, ča o prajti. A phenďa leske: „Imar šoha buter te na barol pre tu ovocje!“ A oda figovňikos takoj šučiľa avri.
Andre leskro vast hin o vejaris a ov prežužarela peskro humnos. O prežužardo zrnos sthovela andre peskri stodola, ale o phus labarela andre jag, so šoha na murdaľola andre.“
A aver džene, kaske sas sadzimen andre lačhi phuv, šunen o lav, prilen les andro jilo a anen chasna – varesave tranda (30), varesave šovardeš (60), varesave šel (100).“
Ola, so hine sadzimen pre baruňi phuv, hine ola, ko prilen o lav radišagoha, sar les šunen, ale nane len koreňis a pačan ča pre varesavo časos a akor, sar avel e skuška, oddžan.
Na tumen tumenge kidňan avri man, ale me mange kidňom avri tumen a ačhaďom tumen, hoj te džan a te anen ovocje, savo ačhela. Hoj o Dad tumen te del savoro, so mangena andre miro nav.
Medik somas lenca pro svetos, me len doľikeravas andre tiro nav, so man tu diňal. Davas pre lende pozoris a ňiko lendar na našľiľa, ča oda, ko mušinďa te avel našado, hoj pes te ačhel avke, sar hin pisimen.
Varesave konarica sas avriphagle, a tu, sar e dzivo oliva, salas andre zašťepimen maškar okla a ačhiľa tutar oda, ko lel e chasna la olivakre koreňistar the le žirostar,
Vašoda dikh le Devleskro lačhipen, ale the oda, sar zoraha sudzinel! O Del hino zoralo ke ola, ko pele, ale hino lačho ke tu, te ačheha andro lačhipen. Ale te na ačheha, aveha the tu avričhindo.
Kajte vakerďomas le manušengre či le aňjelengre čhibenca, ale na uľahas man o kamiben, uľomas ča sar o zvonos, so harangozinel, abo sar o trast, so čerginel.
Ov diňa pes korkores vaš amenge, hoj amen te cinel avri andral savoro nalačhipen a hoj peske te žužarel peskre avrikidle manušen, save igen kamen te kerel o lačhipen.
Dikhen mištes pre oda, hoj ňiko te na visaľol palal le Devleskra milosťatar, hoj te na barol ňisavo kirko koreňis, so anďahas pharipen a musarďahas but dženen.