a odphenďom le kraľiske: „Mi dživel o kraľis pro furt! Sar te na avav smutno, te o foros, kaj hine parunde mire phure dada, hino čhido tele a o brani zlabarde?“
„Phen kale manušenge kada lav: ‚Mire jakhendar čuľan o apsa, na preačhen rat-džives, bo pre pačivaľi čhaj, pre mire manuša, avľa bari pohroma, bari dukhaďi rana.
Me pre tute na ispidavas, hoj te avav tiro pasťjeris na kamavas o džives le pharipnaskro. Tu džanes, so avľa avri andral miro muj, hin oda anglal tute.
Dukhal man, dukhal man! Dukhatar man banďarel! O Jilo! O jilo mange igen marel! Našťi ačhav čhit! Se me šunav o hangos la trubakro, sar bašaven pro mariben.
„Oj, te ča man uľahas pre pušťa ajsi streškica, kaj presoven o putňika, hoj te šaj omukľomas mire manušen a geľomas lendar het. Se savore hine lubara, e banda le napačivale muršengri.“