„Ale me mange phenďom: ‚Savo rado uľomas, te tuha šaj kerďomas sar mire čhaha a šaj tuke diňomas e šukar phuv, kadi nekšukareder phuv pre calo svetos.‘ Gondoľinavas mange, hoj man vičinena ‚Dado‘ a šoha mandar na oddžana.
No tumen akana kerďan pokaňje a kerďan oda, so hin lačho angle mire jakha. Sako premukľan tumare phrales pre sloboda a phandľan anglal mande e zmluva andro Chramos, savo pes vičinel pal miro nav.
„Jaj, sar tuke šaj odmukav? Tire čhave man omukle a lenas vera pre ola, ko nane devla. Čaľaravas len, ale on kerenas o lubipen; zdžanas pes andro khera ko lubňa.
Lengri čhib hin o meribnaskro šipos; lengre muja vakeren o klamišagos. Sako vakerel o šukar lava peskre prijaťeľiha, ale andro jilo leha kamel te thovel avri.
„Sar šaj tut omukav, Efrajimona? Sar šaj tut dav andre, Izraelona? Sar šaj tut zňičinav avke sar o foros Adma? Sar šaj tuha kerav avke sar le foroha Cebojim? Miro jilo andre ma previsaľol, miro kamiben ke tu andre ma labol.
Vašoda našľona sar e tosarutňi chmara, našľona sig sar e rosa, sar o phus, so hino odphurdlo andral o humnos, abo sar o thuv, so džal avri prekal e oblaka.
„Ale sar kamav le Izrael te sasťarel avri, sikavel pes e vina le Efrajimoskri the o nalačhe skutki la Samarijakre. Bo thoven avri le manušenca; o živaňis rozmarel o kher, o zbujňika avri pro uľici občoraren!