O Farizejis peske ačhiľa a kavke pes andre peste modľinelas: ‚Devla, paľikerav tuke, hoj na som ajso sar okla manuša, so čoren, hine načačipnaskre a keren o lubipen – abo sar kada colňikos.
Bo nadočirla ušťiľa o Teudas, savo phenelas pal peste, hoj ov hino vareko. A prithode pes paš leste vaj štar šel (400) murša. Ale sar les paľis murdarde, savore, ko les šunenas, pes rozdenašle a rozgele.
Vaš e milosť le Devleskri, so sas mange diňi, phenav sakoneske tumendar: Ma av barikano, ma gondoľin pal tu buter, sar kampel, ale gondoľin pal tu ajci, keci tut o Del diňa pačaben.
Kajte man uľahas o daros te prorokinel a achaľiľomas savore garuďipena, kajte man uľahas savoro prindžaripen, abo ajso pačaben, hoj o verchi prethoďomas, ale na uľahas man o kamiben, ňič na som.
Ačhiľom nagoďaver, no tumen man pre oda ispidňan. Se tumen man kamľan te lašarel; no kajte me na som ňič, andre ňisoste na som cikneder ole „bare apoštolendar“.
Ale ola, kas o manuša ľikerenas sar vodcen, paš oda evaňjelium ňič buter na dothode – kajte man andre oda nane ňič, ko sas on, bo o Del na dikhel jekhe manušes barederes sar avres.
Ola, ko hine sar o slupi andre cirkev: O Jakob, o Kefas the o Jan sprindžarde e milosť, so chudňom le Devlestar. Avke podine mange the le Barnabašiske o čačo vast, hoj te keras jekhetane e buči: Amen maškar o aver narodi a on maškar o obrezimen.