A ov tuke pre mande namištes vakerelas, rajeja the kraľina miro. Ale tu, rajeja miro the kraľina, sal sar le Devleskro aňjelos. Ker avke, sar tu kames.
Paľis o kraľis o David geľa, bešľa peske anglo RAJ andro Stanos a modľinelas pes avke: „Ko som me, ó, Nekbareder RAJEJA, a ko hin miri famelija, hoj man anďal dži kade?
O Boaz odphenďa: „Phende mange avri savoro, so kerďal prekal tiri sasuj, sar tuke muľa o rom a sar omukľal le dades the la da the e phuv tire narodoskri a avľal maškar o manuša, saven angloda na prindžarehas.
Oj leske odphenďa: „Paľikerav tuke, raja miro, hoj sal ke mande lačhejileskro. Poťešinďal man a šukares manca vakerďal, tira služobňičkaha, kajte me man našťi rachinav aňi paš jekh lendar.“
E sasuj latar phučľa: „Khatar kada kidňal? Pre savi maľa kerehas adadžives buči? Mi el bachtalo oda, ko sas ajso lačho ke tu!“ Avke e Rut phenďa avri la sasake, ke kaste kerelas buči, a phenďa: „Oda murš, ke savo keravas adadžives buči, pes vičinel Boaz.“
E Moabčanka e Rut phenďa la Noemake: „Muk man te džal pre maľa te skidel upre o jačmeňis pal varekaste, ko mange oda domukela.“ E Noemi lake odphenďa: „Dža, čhaje miri!“
Dikh, pre savi maľa keren, a dža pal lende. Phenďom mire sluhenge, hoj tut te den smirom. Te aveha smedno, dža te pijel paňi andral o džbani, so pherdžarde o sluhi.“