Le man tuha, av denašas! Ľidža man, kraľina miro, andre tire khera! Radisaľuvaha a thovaha baripen andre tu, lašaraha tiro kamiben buter sar e mol. Na čudaľinav man, hoj tut o terne čhaja avke kamen.
O Nekzoraleder RAJ pripravinela savore narodenge pro verchos Sion bari hoscina le nekfeder chabenenca the moľenca, le nekchutneder chabenenca the moľenca.
„Sar džana andro Svetostankos, tu aňi tire čhave našťi pijen mol aňi ňisavo aver pijiben, hoj te na meren. Kada hin o prikazis, savo mušinen te doľikerel tumen the savore tumare potomki pro furt.
Te tumen, so san nalačhe, džanen te del tumare čhaven lačhe dari, či tumaro Dad andral o ňebos na dela sigeder le Svete Duchos olen, ko lestar mangen?“
Ale te peske gondoľinďahas oda sluhas andre peskro jilo: ‚Miro raj mek but na avela!‘ A chudňahas te marel le sluhen the le služken, chaľahas, piľahas the mačiľahas –
Den tumenge pozoris, hoj te na gondoľinen andro jile ča pal o but chaben, pijiben the pal o starišagi, so hin andre kada dživipen, hoj oda džives te na avel jekhvareste pre tumende.
a phenďa leske: „Dojekh manuš thovel pro skamind ešeb e lačhi mol, a sar imar o hosci buter pile, paľis del e goreder. Ale tu mukľal e lačhi mol dži akana!“
Vašoda ľikeras pes rajikanes sar o manuša, save dživen dživese – na andro mulatišagi the andro pijiben; na andro lubipen the andro džungale veci; na andro vesekedišagi the andro hamišagos.
Ale pisinďom tumenge, hoj tumen te na zdžan ole dženeha, savo pal peste phenel, hoj hino phral – ale hino lubaris, hino izdrado pal o love, abo modlaris, abo košel a pijel, abo hino živaňis. Kajse dženenca aňi ma chan!
aňi ola, ko čoren, aňi ola, ko izdran pal o love, aňi o pijaka, aňi ola, ko košen, aňi o živaňa. Ňiko kajse dženendar na zďeďinela o kraľišagos le Devleskro.
O starši mušinel te dživel žužo dživipen, te avel verno peskra romňake, leskre čhave mušinen te avel pačabnaskre, pal save na vakeren, hoj hine rozmukle abo na šunen.