„Kereha somnakuno svietňikos le žuže somnakastar. Calo svietňikos pes mi kerel jekhe kotorestar: o maškaruno kotor, o podstavcos, o rameni the o kvitki le pučikenca.
Pro ešebno ramenos ela kerde trin kvitki le pučikenca le mandlendar; pro dujto ramenos tiš ela kerde trin kvitki le pučikenca le mandlendar. Kavke ela kerdo pre savore šov rameni, so aven avri le maškarune kotorestar.
Pro ešebno ramenos sas kerde trin kvitki le pučikenca le mandlendar; the pro dujto ramenos sas kerde trin kvitki le pučikenca le mandlendar. Kavke sas kerdo pre savore šov rameni, so avenas avri le maškarune kotorestar.
Jekh kvitka sas tel o ešebna duj rameni, kaj avenas avri le maškarune kotorestar, dujto kvitka sas tel o dujta rameni a trito kvitka tel o trita rameni.
Ma bister pre leste angloda, sar avela pro manuša e dar le uče thanendar a phirela pes pal o drom daraha; sar o mandľovňikos rozkvitňinela, o maľakro grajoro na birinela te phirel a e muršikaňi tužba našľola. Akor o manuš džal andre peskro večno kher a o manuša roven andre žaľa pro uľici.