„Šun amen, rajeja. Tu sal prekal amende sar le Devleskro princos! Parun tira romňa la Sara andre nekfeder amaro hrobos. Ňiko amendar tuke na braňinela la te parunel andre amaro hroboskro than.“
Mi služinen tuke o narodi a mi banďon anglal tu o kmeňi! Vladňin upral tire phrala a mi banďon anglal tu o čhave tira dakre! Mi el prekošlo oda, ko tut prekošela, a mi el požehňimen oda, ko tut žehňinela!“
O Izak leske phenďa: „Dikh, čhavo miro, me les ačhaďom rajeske upral tu a kerďom savore leskre phralendar leskre sluhen. Diňom les zrnos the mol. Prekal tu imar našťi ňič kerav, čhavo miro!“
Mi džal miro raj anglal peskro služobňikos. Me džava polokes pal tute, ale avke sig, sar pes dela le stadenca the le čhavenca, medik na dodžava ke tu andro Seir, rajeja miro.“
O Ezav phučľa: „So mange kames te sikavel kale savore stadenca, saven bičhaďal?“ O Jakob odphenďa: „Diňom tuke len sar daros, hoj prekal lende tuke te avav pre dzeka, rajeja miro.“
Či tut na prilava, te kereha oda, so hin lačho? Ale te na kereha oda, so hin lačho, akor o binos tut užarel paš o vudar. Kamel te vladňinel upral tu, ale tu vladňin upral leste!“
Avke kerde a gele ko kraľis a phende: „Tiro služobňikos o Ben-Hadad tut mangel, hoj les te mukes te dživel.“ O Achab lendar phučľa: „Ov mek dživel? Ov hino miro phral!“
avke sar e Sara, savi šunelas le Abraham a vičinelas les „rajeja“. Tumen san lakre čhaja, te keren oda, so hin lačho, a na den tumen ňisoha te daravel avri.
RAJEJA, sar tu avri avľal andral o Seir a sar džahas la phuvatar Edom, zarazisaľiľa e phuv, andral o ňebos delas brišind a andral e chmara čhorďolas o paňi.