17 Avke thoďa peskre čhaske le Jakoboske andro vasta oda lačho chaben the oda maro, so pekľa.
Avke ov geľa, anďa len peskra dake a oj kerďa o lačho chaben, so rado chalas leskro dad.
Le cipenca pal o kozici leske učharďa o vasta the e meň.
Sar geľa ko dad, phenďa: „Dado miro!“ Ov odphenďa: „Kade som. Savo mire čhavendar sal tu?“
Olestar mange ker te chal. Se džanes, so rado chav. An mange oda, hoj te chav, a požehňinava tut angloda, sar merava.“