7 »Mo ai e tahi o roto o kōrua e ai rō ꞌana tōꞌona tāvini e hoki mai ꞌā mai ꞌuta mai te ꞌārote iŋa ꞌo mai te hāpaꞌo iŋa i te māmoe, ¿e kī mau rō ki rā tāvini: “Ka uru mai ka noho, ki ao atu tāꞌau o te kai”?
He pāhono e Ietū: «E te taŋata riva a te haho ē, ¿ꞌina ꞌō kōrua he ve-vete i te ꞌuei ꞌo i te muni ꞌi te mahana haka ora ꞌe he maꞌu he haka unu hai vai?
He kī ia ki tū nuꞌu fariseo era: «¿Ko ai o kōrua, mo viri o te poki ꞌe o te ꞌuei ki roto i te pū mo taꞌe toꞌo, ꞌi tū hora ꞌā, ka ai atu he mahana haka ora?».
He pāhono e Ietū: «ꞌĀhani te kōrua haka moe iŋa o te manaꞌu ꞌi ruŋa i te ꞌAtua korohaŋa pa he ꞌiti-ꞌiti ena ꞌā o te karu mostasa, e tano nō kōrua mo kī ki te tumu nei: “Ka oꞌi tuꞌu aka, ꞌai ka oho ka ꞌoka rō ꞌi roto i te vaikava”, ꞌe he haꞌatura atu.
E ko kī pē ira. Pē nei ka kī era: “Ka uru ka tunu mai tāꞌaku o te kai. E kai ꞌana a au, e tiaki ꞌiti-ꞌiti mai koiꞌite e ai nō ꞌā tāꞌaku meꞌe haŋa. Ki oti koe ana kai”.