“Asin, ña servu Jakó, ka bu medi; Israel, ka bu panta. Ami, SIÑOR, N fala kuma N na librau di tera lunju, N na libra bu jorson di tera di se katiberasku. Jakó na riba, i na fika ketu ku susegu; i ka na ten kin ku na pantandal.
Asin ku SIÑOR ku ten tudu puder, Deus di Israel, fala: “Babilonia i suma kau di masa arus na tempu ki na masadu. Tempu di kebur na ciga, i ka na tarda.”
Bo miti ŋoroto, pabia kebur kusidu ja. Bo bin, bo masa uvas, pabia kau di masa inci; kau di guarda biñu i inci tok i na darma, pabia se maldadi garandi.”
Jinti ku sobra di jorson di Judá na tene ki tera lungu di mar pa bakia se limarias. Di noti e na bai dita na kasas di Askelon, pabia SIÑOR se Deus i na sta ku elis, i na torna se katibus na se tera.
Utru anju sai na templu, i grita ku garandi vos pa kil ku staba sintadu riba di nuven: “Miti ŋoroto, bu kebra, pabia tempu di kebur ciga ja. Labur di tera kusidu ja.”