E pui kapatasis, ku sedu ŝefis di tarbaju, riba delis pa kastiga elis ku tarbaju forsadu. Asin pobu di Israel e bin kumpu prasas, Piton ku Ramasés, pa guarda rikesas di Faraó.
e fala elis: “I ta seduba bon si SIÑOR matanu na Ejitu, nunde ku no ta sintaba pertu di panela di karni, no ta kumeba pon tok no ta farta. Ma bo tiranu la, bo tisinu pa e lala, pa matanu ku fomi, anos tudu!”
Suma ku pobu teneba sedi di yagu, e ŋuniŋuni kontra Moisés, e puntal: “Ke ku manda bu tisinu di Ejitu pa matanu ku sedi, anos ku no fijus ku no limarias?”
Kila puntal: “Kin ku pou suma no ŝef pa bu julganu? Bu misti matan suma ku bu mata ki omi di Ejitu?” Moisés medi, i fala na si sintidu: “E kusa i sibidu.”
Oca ki pasa manga di tempu, rei di Ejitu bin muri. Fijus di Israel fika e na jimi bas di katiberasku, e na grita pa ajuda pabia di se kastigu. Se gritu ciga dianti di Deus.
ma un mis ntidu, tok i ta sai na bo naris, bo fika nfastiadu del, pabia bo nega SIÑOR ku sta na bo metadi, bo cora si dianti, bo punta nos ke ku manda bo sai na Ejitu.’ ”
“I e Moisés ke nega, e puntal: ‘Kin ku pou suma ŝef o juis?’ I el ku Deus manda suma ŝef i libertadur, kontra i papia na boka di anju ku parsi na ki arvurisiñu.