mel, mantega, karnelis, ku keẑus di baka, e bai da Davi ku jinti ku staba ku el pa e kume, pabia e fala: “E jinti na lala sta kansadu, ku fomi, ku sedi.”
Un kapiton, ku rei ngostaba na si mon, i ruspundi omi di Deus, i falal: “Nin ku SIÑOR yabri janela di seu, es pudi sedu me?” Eliseu falal: “Bu na ojal ku uju, ma bu ka na kume nada del.”
“Koitadis na se foronta e na buska yagu, ma i ka ten; e tene sedi tok se lingua seku. Ma ami, SIÑOR, N na bin obi elis; ami, Deus di Israel, N ka na bandona elis.
I grita risu, i fala: ‘Pape Abraon, ten pena di mi, bu manda Lazaru pa i moja ponta di dedu na yagu, i freskan lingua, pabia N na kastiga dimas ne fugu li.’