Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 4:31 - Novi srpski prevod

31 Čujem: zvuči kao žena u bolovima, kao vrisak prvorotkinje glas je ćerke sionske. Ona sopće i širi ruke: „Teško meni jer sam iznurena, i moj je život u rukama ubica!“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

31 Чујем: звучи као жена у боловима, као врисак првороткиње глас је ћерке сионске. Она сопће и шири руке: „Тешко мени јер сам изнурена, и мој је живот у рукама убица!“

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

31 Јер, чујем јаук као у жене у трудовима, стењање као у оне која рађа прво дете, јаук Кћери сионске док се за дах бори и пружа руке, говорећи: »Тешко мени! Занемоћах пред убицама.«

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

31 Jer èujem glas kao porodiljin, cviljenje kao žene koja se prvi put poraða, glas kæeri Sionske, koja rida, pruža ruke svoje govoreæi: teško meni! jer mi nestaje duše od ubilaca.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

31 Чујем глас порођајни, јаук, као у жене која се први пут порађа, глас кћери сионске која преклиње и руке пружа: „Тешко мени, душу ми убијају!”

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 4:31
35 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Reveka se zatim obrati Isaku: „Život mi se smučio zbog ovih Hetitkinja! Ako se i Jakov oženi jednom od žena ove zemlje, Hetitkinjom, šta će mi onda život!“


Duši mi se život ogadio! Nad sobom ću žalopojkom zažaliti, jadaću se u čemeru duše svoje.


Jao meni! Ja sam došljak kod Meseha, u kedarskim šatorima živim.


Kad za molitvu širite ruke svoje, ja od vas odvraćam oči svoje; i kad produžujete molitvu, ja vas ne slušam. Vaše su ruke ogrezle u krvi.


pa su se ustrašili, žiganje i bolovi ih spopadaju, grče se kao porodilja; jedan zazire od drugoga, lica su im lica od plamena.


Zato bedra moja probadaju probadi; bolovi me spopadaju kao porodilju; smućen sam nad onim što čujem, užasnut sam pred onim što vidim.


Kao trudnica pred porođajem, grči se, vrišti u bolovima, takvi smo mi pred licem tvojim, Gospode,


„Od davnina sam ćutao, gluv se pravio, uzdržavao, sad vičem kao porodilja, dahćem i izdišem ujedno.


Na to sam rekao: „Teško meni, propao sam, jer sam čovek nečistih usana, i stanujem sred naroda nečistih usana; a Cara, Gospoda nad vojskama, videle su oči moje!“


Jao meni zbog mog loma! Teška je moja rana. A ja sam rekao: „Ovo je samo bolest, izdržaću je ja.“


Šta ćeš reći kad nad tobom za glavara postavi one koje si ti sam obučavao, saveznike tvoje? Neće li te spopasti trudovi kao porodilju?


Ako odem u polje – tamo mačem poklani! Ako odem u grad – tamo od gladi bolesni! I prorok i sveštenik tumaraju zemljom i ništa ne shvataju.’“


Zašto mome bolu nema kraja? Zašto mojoj rani nema leka, što odbija da bude izlečena? A ti si mi stvarno kao potok nepostojan, voda što presuši.


Neka im deca gladuju! U bitkama na mač nek nalete. Nek im žene ojalove, udovice budu. Muževe njihove neka smrt pokosi, a mladiće nek im mač satre u boju.


Ti što sediš na ’Livanu’, ugnežden u kedrovinu: kako ćeš stenjati kad te spopadnu trudovi i bol kao porodilju!


Raspitajte se i razmotrite: Da li muškarac rađa? Pa kako onda vidim da se svako muško drži za bedra, kao porodilja, da su svima lica izobličena od bledila!


„Ovako kaže Gospod, Bog Izrailja, tebi, Varuše:


Keriot je osvojen, utvrđenja opkoljena, a srce će moavskih ratnika onoga dana biti kao srce porodilje.


Gle, kao orao se diže i obrušava se, krila svoja širi nad Vosorom! A srce će edomskih ratnika onoga dana biti kao srce porodilje.


Klonulo je srce u Damasku. Okrenuo se da beži. Užas ga je obuzeo, nemir i bolovi su ga spopali kao porodilju.


Čuo je o njima glas car Vavilona i ruke su mu klonule, obuzeli su ga zebnja i bol kao porodilju.


Razoriću lepuškastu i razmaženu ćerku sionsku!


Sion ruke svoje pruža, ali pomoć niko mu ne pruža. Gospod posta protivnik narodu Jakovljevu, sa svih strana navaljuju tlačitelji; s Jerusalimom postupaju kao da je gadost među njima.


Na moj ropac pogledaj, Gospode, na izmučenost duše moje. U grudima srce mi se grči, žalostan sam zbog svoga prkosa. Po ulicama sinove moje ubijaju, a unutra, po kućama, smrt kosi.


Po ulici leže u prašini, mrtva leže deca sa starcima; devojke moje i mladići leže mačem pobijeni. Ti ih pobi u dan gneva svoga, ti ih pokla bez milosti.


Spopašće ga bolovi ko da se porađa. Ali on je dete što mudrosti nema, jer on ne bi da se rodi, da izađe iz utrobe kad je tome vreme.


Savij se i napni, o, ćerko sionska, kao porodilja, jer ćeš sada izaći iz grada i živećeš na polju. Otići ćeš u Vavilon i tamo će te izbaviti, tamo će te otkupiti Gospod iz ruku tvojih neprijatelja.


Zašto sada tako jako vičeš? Zar u tebi nema cara? Jesu li ti propali savetnici pa te je obuzeo bol kao porodilju?


Jadan li sam! Ja sam kao oni koji beru letnje voće i pabirče grožđe, a nema grozdova za jelo, i nema ranih smokava za kojima mi duša žudi.


„Recite ćerki sionskoj: ’Evo, Car tvoj k tebi dolazi! On je krotak i jaše na magarcu i na magaretu, mladuncu magarice.’“


Ja se, naime, ne ponosim propovedanjem Radosne vesti, jer mi je to stavljeno u dužnost. Naime, teško meni ako je ne propovedam!


Kad ljudi budu govorili: „Mir i sigurnost“, tada će ih iznenada zadesiti propast, kao trudovi trudnicu, i neće moći da pobegnu.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ