Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 4:19 - Novi srpski prevod

19 Moja utroba! Moja utroba! Previjam se jer mi srce uzdiše. A moje srce neće da ćuti jer je zvuk trube koji si čula, dušo moja, bojni poklič.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

19 Моја утроба! Моја утроба! Превијам се јер ми срце уздише. А моје срце неће да ћути јер је звук трубе који си чула, душо моја, бојни поклич.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

19 Каква тескоба! Каква тескоба! Превијам се од бола. Срце ме боли, срце у мени силно лупа, не могу да ућутим. Јер, чуо сам звук рога, бојне покличе.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

19 Jaoh utroba, jaoh utroba! boli me u srcu; srce mi bije; ne mogu muèati; jer glas trubni èuješ, dušo moja, viku ubojnu.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

19 Ах, тело моје, тело моје! Пуца ми срце, раздире ми се срце! Не могу да ћутим јер сам чуо трубу бојну, душо моја, покличе бојне!

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 4:19
48 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Na većanja njihova ja ne silazio, niti u savez sa njima ulazio. Jer u srdžbi ljude su pobili, iz obesti volove sakatili.


Tada se požalio svome ocu: „Moja glava, moja glava!“ Otac je rekao jednom momku: „Odnesi ga njegovoj majci.“


Prorok je okrenuo svoj pogled i zagledao se u njega, dok ovome nije postalo neprijatno. Tada čovek Božiji zaplaka.


Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda i ime mu sveto sve što je u meni!


Ti se opet smiri, dušo moja, jer ti Gospod obilno uzvrati!


Potoci suza iz mojih očiju teku jer se Zakona tvoga ne drže ljudi.


Spopada me plamen srdnje zbog zlobnika, onih što tvoj Zakon napuštaju.


Slavite Gospoda! Dušo moja, proslavljaj Gospoda!


Kažem Gospodu: „Ti si moj Gospod, bez tebe mi nema dobra.“


Zato jeca srce moje zbog Moavaca, begunci njihovi beže do Soara, Eglat-Selisije, plačući se penju na Luit; putem oronajimskim razleže se jauk nad ruševinama.


Zato utroba moja za Moavom kao harfa cvili, i potresen sam za Kir-Eresom.


Zato bedra moja probadaju probadi; bolovi me spopadaju kao porodilju; smućen sam nad onim što čujem, užasnut sam pred onim što vidim.


Zbunjeno je srce moje, groza me snađe. Suton mog uživanja pretvori se u jezivost.


Zato sam rekao: „Ostavite me, gorko ću plakati; nemojte me tešiti nad ruševinom milog naroda mojega.“


A ako ne poslušate, plakaću na skrivenom mestu, zbog oholosti ću gorko jecati i roniti suze, jer je porobljeno stado Gospodnje.


A rekao sam: „Ne spominjem ga više! Više ne govorim u njegovo ime!“ Ali u srcu mi je bilo kao vatra, kao plamen stešnjen u kostima. Iznurilo me je i više nisam mogao da se suzdržavam.


Zbog proroka je u meni slomljeno srce. Ustreptaše sve kosti moje, postao sam kao pijanica, kao čovek kog je stuklo vino. A sve zbog Gospoda i sve zbog njegovih svetih reči.


Dokle ću da gledam zastavu i da slušam zvuk trube?


Objavite u Judi i u Jerusalimu, najavite i recite: ’Zatrubite u trubu po zemlji!’ Ispunite je povicima i recite: ’Okupimo se! Hajdemo u utvrđene gradove!’


i kažete: ne, mi idemo u Egipat da više ne gledamo rat, da ne slušamo zvuk trube, da ne budemo gladni hleba. Tamo ćemo da živimo.


Zato, evo, dolaze dani – govori Gospod – uzviknuću Ravi sinova Amonovih bojni poklič. Postaće pusta ruševina, naselja će joj vatrom spaliti, a Izrailj će da zauzme ono što su njemu zauzeli – ovako kaže Gospod.


Čuli smo o njima glas i ruke su nam klonule, obuzeli su nas zebnja i bol kao porodilju.


O, kad bih se nasmejao! Alʼ tužan sam i srce me boli.


Razorilo me je razaranje ćerke moga naroda. U crnini sam jer me je grozota obuzela!


O, kad bi mi glava bila voda, a moje oko vrelo suza, pa da oplakujem i danju i noću izginule od ćerki moga naroda!


Nad brdima ću da vapim, naricaću naricaljku nad pustinjskim pašnjacima jer su opustošeni. Niko tuda ne prolazi, i ne čuje se rika stoke. Od ptica pa do životinja, sve je pobeglo i nestalo.


Zato iz mojih očiju kao potok liju suze. Utešiti ne može me niko; ohrabriti ne može me niko. Sinovi su moji pobeđeni, neprijatelj ništa narodu ne ostavi.


Na moj ropac pogledaj, Gospode, na izmučenost duše moje. U grudima srce mi se grči, žalostan sam zbog svoga prkosa. Po ulicama sinove moje ubijaju, a unutra, po kućama, smrt kosi.


Od plakanja iščileše mi oči, u ropcu mi duša grca, žalost me je iscrpla potpuno, jer posmatram slom naroda moga: deca i odojčad umiru po trgovima grada srušenoga.


Na to se Danilo, koji se još zove i „Valtazar“, na trenutak smeo; misli su ga uznemirile. Car mu reče: „Valtazare, ne daj da te uznemiri san i njegovo značenje.“ Valtazar odgovori: „Gospodaru moj, neka taj san bude za tvoje mrzitelje, i njegovo značenje za tvoje neprijatelje!


A u meni, Danilu, uznemirio se duh, i strava me je obuzela zbog viđenja koja su mi prolazila glavom.


Ovim se poruka završava: ja, Danilo, veoma sam se uznemirio u svojim mislima, lice mi je prebledelo, ali sam stvar sačuvao u svom srcu.“


Ja, Danilo, bio sam iscrpljen i danima sam bolovao. Zatim sam ustao i obavljao carsku službu. Viđenje me je uznemirilo, ali niko ga nije razumeo.


Oglasi li se truba u gradu, a da narod ne zadrhti? Zar postoji nesreća u gradu, a da nije od Gospoda?


I ja sam to čuo i stomak mi se zgrčio, od tog zvuka mi zadrhtaše usne, trulež mi se uvuče u kosti, a kolena mi zaklecaše. Smiriću se sve do dana nevolje što dolazi na narod koji nas napada.


Kad u svojoj zemlji stupite u rat protiv neprijatelja koji vas napada, gromko zatrubite u trube, pa će vas se setiti Gospod, Bog vaš, i bićete izbavljeni od svojih neprijatelja.


Braćo, želja moga srca i molitva Bogu za njih je da se oni spasu.


Ili ako truba ispusti nejasan zvuk, ko će se spremiti za boj?


O, deco moja! Ponovo vas s mukama rađam dok se Hristos ne uobliči u vama.


Odnese ih potok Kison, potok drevni, potok Kison. Stupaj smelo, dušo moja!


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ