Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 4:11 - Novi srpski prevod

11 U to će se vreme reći ovom narodu i Jerusalimu: „Zažareni pustinjski vetar sa ogolelih visova duvaće na ćerku mog naroda, ali ne da razveje i očisti.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

11 У то ће се време рећи овом народу и Јерусалиму: „Зажарени пустињски ветар са оголелих висова дуваће на ћерку мог народа, али не да развеје и очисти.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

11 У то време ће овом народу и Јерусалиму бити речено: »Ужарен ветар са голетних висова пустињских дува на мој народ, али не да га развеје или прочисти.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

11 U to æe se vrijeme kazati ovome narodu i Jerusalimu: vjetar vruæ s visokih mjesta u pustinji duva ka kæeri naroda mojega, ne da provije ni proèisti.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

11 У то ће се време рећи народу овом и Јерусалиму: „Врућ ветар с пустињских места дува на ћерку народа мог, али не да хлади и да прочисти!

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 4:11
28 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Na opakog on će sručiti užareno ugljevlje i sumpor; plamenovi ognjenog vihora, to je deo njihov, to im je u čaši.


Zato sam rekao: „Ostavite me, gorko ću plakati; nemojte me tešiti nad ruševinom milog naroda mojega.“


Isterao si ga, izgnao si ga – ti si njega karao. On će ga oduvati dahom svojim olujnim u dan vetra istočnoga.


Ti ćeš njih vejati, i vetar će ih odneti, vihor će ih raspršiti. A ti ćeš kliktati Gospodu, slavićeš Svetitelja Izrailjevog.


I postali smo svi mi kao nešto nečisto, i kao ogrtač sa ženskim odlivom sve su pravednosti naše, i svi smo mi kao lišće kad opadne, i krivice naše kao vetar nas odnesu.


Zato ću ih rasejati, kao slama odleteće sa pustinjskim vetrom.


I ovu ću poruku još da im kažem: ’Rone suze oči moje i noću i danju bez prestanka, jer je devica mog naroda razorena velikim razaranjem. Jako je ranjena.


Evo vihora Gospodnjeg što gnevom planu! Kovitla vihor nad glavom zlikovaca, baš kovitla.


Vetar prejak za sve to dolazi za mene, pa ću sada i ja da im objavim sudove.“


Gle, vapaj ćerke moga naroda iz zemlje daleke: „Zar Gospod nije na Sionu? Njen car nije tu?“ „Ali zašto me gneve njihovim idolima, tim tuđinskim ništavilima?“


O, kad bi mi glava bila voda, a moje oko vrelo suza, pa da oplakujem i danju i noću izginule od ćerki moga naroda!


Zato ovako kaže Gospod nad vojskama: „Evo, pretopiću ih i oprobaću ih. Jer, kako da postupim sa ćerkom svog naroda?


Od plakanja iščileše mi oči, u ropcu mi duša grca, žalost me je iscrpla potpuno, jer posmatram slom naroda moga: deca i odojčad umiru po trgovima grada srušenoga.


Potoci suza iz mojih očiju teku zbog razaranja moga naroda.


Žene tako nežne behu, pa kuvaju decu svoju da nahrane sebe njima – o, užasno je naroda moga stradanje!


I vučica hoće da doji, da vučiće svoje neguje, a žene u narodu mome okrutne su kao noj u pustinji:


Primio je kaznu narod moj težu nego stanovnici sodomski, jer njih razori za tren oka i pritom na njih ne podiže ljude.


No, iako je zasađena, hoće li napredovati? Neće li se potpuno osušiti kad ga zahvati vetar istočnjak? Da, osušiće se na brazdama gde je posađen.’“


Iščupaše je gnevno, i baciše na zemlju. Osuši je vetar istočni, rod joj bi pokidan, osušen, a moćne grane oganj je proždro.


Sve i da procveta među braćom svojom, istočni će vetar doći, iz pustinje vetar Gospodnji se diže da presuši njegove izvore, da presahne njegova vrela i da otme blago, sve dragocenosti.


Biće zato ko jutarnji oblak i kao rosa rana što nestaje, kao pleva s gumna olujom nošena i dim iz odžaka.


Vetar ih je svojim krilima sapeo; biće posramljeni zbog žrtava svojih.


Kao vetar tada zaviori i mine, ali kriv je taj kome je božanstvo njegova snaga.“


Jer, evo podižem Haldejce, surov i nagao narod da širom zemlje osvaja tuđa naselja.


U njegovoj ruci je lopata da oveje svoje gumno i da sabere žito u svoju žitnicu, a plevu će spaliti neugasivim ognjem.“


U njegovoj ruci je lopata da oveje svoje gumno i da sabere žito u svoju žitnicu, a plevu će spaliti neugasivim ognjem.“


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ