Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Јеремија 3:17 - Novi srpski prevod

17 U to vreme narod će Jerusalim zvati prestolom Gospodnjim. I u njemu, u Jerusalimu, će se svi narodi okupiti ka imenu Gospodnjem i neće više hodati po samovolji svog zlog srca.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

17 У то време народ ће Јерусалим звати престолом Господњим. И у њему, у Јерусалиму, ће се сви народи окупити ка имену Господњем и неће више ходати по самовољи свог злог срца.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

17 У то време ће Јерусалим звати ‚Престо ГОСПОДЊИ‘ и сви народи ће се окупити у њему због Имена ГОСПОДЊЕГ. Неће више ићи за својим тврдокорним и злим срцем.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

17 U to æe se vrijeme Jerusalim zvati prijesto Gospodnji, i svi æe se narodi sabrati u nj, k imenu Gospodnjemu u Jerusalimu, i neæe više iæi po misli srca svojega zloga.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

17 У то ће се време Јерусалим називати ‘престо Господњи’. Сви ће се варвари у њему сабрати у име Господње. Неће више ићи за отврдлим и злим срцем својим.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Јеремија 3:17
44 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Gospod omirisa ugodni miris, pa reče u svom srcu: „Nikad više neću zemlju izručiti prokletstvu zbog čoveka, jer su čovekove namere zle od detinjstva, niti ću ikad više uništiti sva živa bića koja sam stvorio.


Ako i stranac, koji nije od tvog naroda Izrailja, dođe iz daleke zemlje radi tvog imena,


Sred života snagu mi je oduzeo i dane mi prekratio!


Da ne budu ko njihovi stari, naraštaj buntovni, neposlušno pokolenje nestalnoga srca i duha koju nije veran Bogu.


Slavne se stvari govore o tebi, o, grade Božiji! Sela


Da, na stazi tvojih presuda, Gospode, mi te očekujemo, i za imenom tvojim i za spomenom tvojim žudi duša.


A tuđinske sinove koji su prionuli uz Gospoda da mu se klanjaju i da ljube ime Gospodnje i da mu budu sluge, svi koji paze na subotu da je ne oskrnave i koji se drže saveza sa mnom;


I videće sa zapada ime Gospodnje, i sa istoka sunčevoga slavu njegovu, jer će doći kao bujica, Duh Gospodnji nju će podsticati.


Godine kad je umro car Ozija videh Gospoda kako sedi na visokom i uzdignutom prestolu, a skuti njegovog plašta su ispunjavali hram.


Govori Gospod: „Nebesa su presto moj, a zemlja postolje za noge moje. Kakvu kuću ćete mi sagraditi? I gde je mesto moga počivanja?


A ja znam dela njihova i namere njihove. Dolazi vreme da se saberu svi puci i svi jezici, pa će doći i slavu moju gledati.


I oni će dovesti svu braću vašu iz svih tuđinskih naroda, prinos za Gospoda: na konjima i na kolima i u nosiljkama i na mazgama i na jednogrbim kamilama na svetu goru moju, Jerusalim – govori Gospod – kao što sinovi Izrailjevi prinose prinos u čistoj posudi u Domu Gospodnjem.


Ali oni nisu poslušali i nisu prignuli svoje uho. Svako je išao po samovolji svog zlog srca. I ja sam na njih svalio sve reči ovog saveza koje sam im zapovedio da drže. Ali ih nisu držali.’“


A kada ih iščupam, vratiću se da im se smilujem i dovedem svakog na njegovo nasledstvo i svakog na njegovu zemlju.


I ako se istinski nauče putevima moga naroda, da se zaklinju mojim imenom – ’Tako nam živog Gospoda’ – onako kako su oni moj narod naučili da se kunu Valom, naseliće se usred mog naroda.


Ne prezri nas zbog svog imena! Ne ponizi presto svoje slave. Seti se svog saveza sa nama i nemoj ga raskinuti.


A vi ste još gora zla počinili nego oni! Eto, svako živi po samovolji svog zlog srca i ne sluša me.


O, Gospode, snago moja i tvrđavo moja! Utočište moje u danu nevolje. K tebi će doći narodi sa krajeva sveta pa će reći: „Stvarno su naši preci imali lažne bogove, ništavila, i u njima baš nikakve koristi nije bilo!


Presto slave od davnina uzvišen, mesto je našeg Svetilišta.


A oni će reći: ’Ništa od toga! Živećemo po mislima svojim i svako će da postupa samovoljno po zlobi svog srca!’“


I pomislio sam: „Kako da te postavim među sinove? Kako da ti dam zemlju čežnje, preslavno nasledstvo naroda?“ Pomislio sam: zvaćeš me „Oče moj!“ i od mene otići nećeš.


Ovako kaže Gospod nad vojskama, Bog Izrailja: „Ljudi će opet govoriti ovu izreku u judejskoj zemlji i po njenim gradovima, kad im vratim njihove izgnanike: ’Neka te Gospod blagoslovi Prebivalište pravde, svetosti goro!’


I u tom imenu će mi biti radost, slava i čast pred narodima zemaljskim koji će čuti za sve dobro koje ću da im uradim. Uplašiće se i uzdrhtaće zbog sveg dobra i sveg blagostanja koje činim za njega.’“


Zaklinjaćeš se: ’Tako mi živog Gospoda!’ u istini, u pravdi i u pravednosti. I blagosloviće se njime narodi i njime će se hvaliti.“


Ali oni nisu slušali i nisu prignuli svoje uho. Živeli su po samovolji svog zlog srca pa su zato nazadovali umesto da napreduju.


Nego su išli po samovolji svog srca za Valima, kako su ih njihovi preci naučili.“


Nad svodom iznad njihovih glava je bilo nešto kao safir s izgledom prestola. Na vrhu toga što je izgledalo kao presto, bilo je neko obličje slično čovečijem.


Rekao mi je: „Sine čovečiji, ovo je mesto mog prestola, i mesto gde ću zauvek položiti stope svojih nogu usred naroda izrailjskog. Dom Izrailjev i njihovi carevi neće više kaljati moje sveto ime svojim bludnim delima i mrtvim telima svojih careva kada umru.


Svuda unaokolo: osamnaest hiljada lakata. Grad će se od tog dana zvati: Gospod je ovde.“


Mnogi će narodi prionuti uz Gospoda toga dana, postaće moj narod i ja ću da prebivam u tvojoj sredini. I ti ćeš znati da me je Gospod nad vojskama poslao k tebi.


Dovešću ih da prebivaju usred Jerusalima, pa će biti moj narod, a ja ću biti njihov Bog u istini i u pravednosti.’


Imaćete resu da se, kad je vidite, setite svih Gospodnjih zapovesti i vršite ih, kako ne biste sledili svoje srce i svoje oči, koje vas navode na neverstvo.


Jer, iako su upoznali Boga, nisu mu kao Bogu iskazali čast i zahvalnost, nego im umovanje postade bezumno, te im tama obuze njihovo nerazumno srce.


Neće greh vladati nad vama, jer niste pod Zakonom, nego pod milošću.


Ali zato je nebeski Jerusalim slobodan, i on je naša majka.


Što je skriveno, to pripada Gospodu, Bogu našem, a što je otkriveno, to pripada nama i našoj deci zauvek, da vršimo sve reči ovoga Zakona.


Ali kada bi sudija umro, oni bi se ponovo vraćali na staro i činili i gore od svojih otaca. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se ne odustajući od svojih opakih dela i postupaka.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ