Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Исус Навин 7:6 - Novi srpski prevod

6 A Isus razdra svoju odeću i pade ničice na zemlju pred Kovčegom Gospodnjim, on i starešine izrailjske, a glave posuše prašinom.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

6 А Исус раздра своју одећу и паде ничице на земљу пред Ковчегом Господњим, он и старешине израиљске, а главе посуше прашином.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

6 Тада Исус Навин и израелске старешине раздреше своју одећу и падоше ничице на земљу пред ГОСПОДЊИМ ковчегом, посувши се прашином по глави, и тако остадоше до вечери.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

6 A Isus razdrije haljine svoje i pade licem na zemlju pred kovèegom Gospodnjim, i leža do veèera, on i starješine Izrailjeve, i posuše se prahom po glavi.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

6 Исус раздера своју одећу и паде ничице пред ковчегом Господњим. Лежао је лицем према земљи до вечери. Он и поглавари Израиљеви посуше се прахом по глави.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Исус Навин 7:6
30 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

Kad se Ruvim vratio, video je da nema Josifa u jami. Tada je razdro svoju odeću.


Jakov je tada razdrao svoju odeću, stavio kostret oko struka, te je dugo vremena oplakivao svoga sina.


Tada je David zgrabio svoju odeću i razderao je, a tako i svi ljudi s njim.


Jadikovali su, naricali i postili do večeri za Saulom i njegovim sinom Jonatanom, za narodom Gospodnjim i za domom Izrailjevim, jer su pali od mača.


A trećeg dana dođe neki čovek iz Saulovog tabora. Odeća mu je bila poderana, a na glavi mu je bila prašina. Kad je došao k Davidu, bacio se pred njegove noge.


David se molio Gospodu za dete; David je postio, pa je ušao u kuću i prenoćio na zemlji.


Tada je Tamara posula glavu pepelom, i razderala dugu haljinu koju je nosila; stavila je ruku na glavu i otišla kukajući putem naglas.


Tada je car razderao svoju odeću i legao na zemlju, i sve njegove sluge su stajale razderane odeće.


Kad je car čuo reči iz knjige Zakona, razdrao je svoju odeću.


I čim je car čuo reči Zakona, razderao je svoju odeću.


I dok se Jezdra molio i dok je plačući priznavao grehe padajući ničice pred Domom Božijim, oko njega se okupilo veliko mnoštvo Izrailjaca – muškaraca, žena i dece. Narod je gorko plakao.


Dvadeset četvrtog dana istog meseca, izrailjski narod se okupio na post u kostreti, posuti prašinom.


Mardohej je saznao šta je sve učinjeno, pa je razdro svoju odeću, navukao kostret i posuo se pepelom. Izašao je nasred grada i plakao glasnim i gorkim jecajem.


U svim oblastima, u mestima gde je dosegla careva reč i njegov zakon, Jevreji su bili u žalosti, postu, plaču i leleku. Mnogi su bili u kostreti i pepelu.


Jov je tada ustao i pocepao svoju odeću. Obrijao je svoju glavu, bacio se na tlo i poklonio.


Opazili su ga izdaleka, ali ga nisu prepoznali. Onda su zakukali i zaridali, a svaki je pocepao svoju odeću. Posipali su se po svojim glavama prašinom bacajući je u vis.


Zato se sam sebe gadim! U prašini i pepelu ja se kajem!“


Starešine ćerke sionske po zemlji su posedali i ćute, glave svoje prašinom posipaju, obavili kostret oko tela. Sve do zemlje spustile su glave jerusalimske devojke mlade.


Tada su Isus, sin Navinov, i Halev, sin Jefonijin, koji su bili među onima što su uhodili zemlju, razderali svoju odeću


Ali oni padoše na zemlju i rekoše: „O, Bože duhova svih stvorenja, zar ćeš se razgneviti na svu zajednicu zato što je jedan čovek sagrešio?“


„Uklonite se od ove zajednice da ih istrebim za čas!“ Oni padoše ničice.


Kada su to apostoli Pavle i Varnava dočuli, razderali su svoju odeću, pa su uleteli među narod vičući:


Isus zavapi: „Jao, Gospode, Bože! Zašto si preveo ovaj narod preko Jordana? Da nas predaš u ruke Amorejaca da nas unište? Kamo sreće da smo ostali s druge strane Jordana!


Oni posuše prašinu na svoje glave jadikujući i plačući: „Jao, jao, veliki grade! Od njegovog izobilja se obogatiše svi koji su imali brodove na moru, a u jedan je čas opusteo.


Kad ju je Jeftaj ugledao, razderao je svoju odeću i zakukao: „Jao, ćerko moja! U kakav si me jad bacila! Zar baš ti da mi doneseš nesreću! Zavetovao sam se Gospodu i ne mogu poreći zavet.“


Naime, Izrailjci su otišli gore i plakali pred Gospodom sve do večeri. Pitali su Gospoda: „Hoću li opet stupiti u boj s mojim bratom Venijaminom?“ Gospod odgovori: „Krenite na njega!“


Tada su svi Izrailjci, sav narod, otišli gore u Vetilj, te su plakali i sedeli pred Gospodom. Tog dana su postili sve do večeri i prinosili žrtve svespalnice i žrtve mira pred Gospodom.


Narod je došao u Vetilj. Tamo su sedeli pred Bogom do večeri, naričući i gorko plačući.


Tog istog dana dotrči neki Venijaminovac iz bojnog reda i dođe u Silom. Imao je iscepanu odeću a na glavi prašinu.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ