Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




Авакум 3:2 - Novi srpski prevod

2 O, Gospode, čuo sam vest o tebi i uplašio sam se! O, Gospode, oživi delo svoje u vremenu, obnovi ga usred godina, seti se da se smiluješ u gnevu svome.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

2 О, Господе, чуо сам вест о теби и уплашио сам се! О, Господе, оживи дело своје у времену, обнови га усред година, сети се да се смилујеш у гневу своме.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

2 »Чуо сам за твоју славу, ГОСПОДЕ, твоја ми дела уливају страх. У наше време понови их, у наше време обзнани их, у срџби се сети самилости.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

2 Gospode, èuh rijeè tvoju, i uplaših se; Gospode, djelo svoje usred godina saèuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

2 Господе, чух глас твој и уплаших се. Испуни дело своје током година, покажи га током година. У гневу се сети милосрђа свога.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




Авакум 3:2
45 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

A sada, na tren nam je došla milost od Gospoda, Boga našeg: da nam ostavi ostatak; da nam da uporište u mestu svoje svetosti; da nam prosvetli oči naše Bog naš, i da nam da malo živnemo u svom robovanju.


Ušima sam slušao o tebi a sada sam te i očima video!


Telo mi se ježi jer od tebe strepim, sudovi me tvoji plaše.


Seti se, Gospode, milosrđa i milosti svoje, jer su od večnosti.


Ne karaj me u gnevu svom, Gospode, ne kažnjavaj u jarosti svojoj,


O, Bože, svojim smo ušima čuli, naši nam preci rekoše, za delo koje ti učini u dane njihove, u dane pradavne.


Ti – dao si da gledam mnoge nevolje i muke – ti ćeš mi opet obnoviti život; iz dubina zemlje podićeš me opet.


Ipak, on se smilovao, krivicu im opraštao i nije ih uništio. Uporno je susprezao gnev svoj, ljutnju svoju nije podsticao.


Nećeš li nam opet doći i oživeti nas, pa da ti se raduje tvoj narod?


Ko je poverovao našoj poruci, i mišica Gospodnja kome se otkrila?


Iz mene je srdžba provalila, i za časak sam zaklonio lice svoje od tebe, a smilovao sam ti se po večnoj milosti – govori Otkupitelj tvoj, Gospod.


Pogledaj s nebesa i vidi iz tvoga svetog i preslavnog Prebivališta. Gde je tvoja revnost i tvoja sila, navala ožalošćenosti tvoje i milosrđa tvojega? Meni li se uskraćuju?


Pa sve je to ruka moja načinila i sve je to postalo – govori Gospod. A na koga ću pogledati? Na iscrpljenoga i na duhovno slomljenoga, i onoga koji drhti pred mojom reči.


Pokaraj me, Gospode, alʼ samo po pravdi; ne u svom gnevu, da me ne nestane.


Ko se ne bi bojao tebe, Care naroda? Jer tebi to dolikuje. Među svim mudracima naroda i po svim njihovim carstvima nema nikog kao što si ti.


Ovako kaže Gospod: „Kada se navrši vavilonskih sedamdeset godina, zauzeću se za vas i ostvariću nad vama moju dobru reč. Vratiću vas na ovo mesto.


Ne plaši se, slugo moj Jakove – govori Gospod – jer sam ja s tobom. Ja ću da istrebim sve narode gde sam te rasejao, ali tebe neću da istrebim. Tebe ću pravedno da pokaram i neću te ostaviti nekažnjenog.“


smilovaće se iako nas je rastužio, njegova je milost postojana;


On je došao do mesta gde sam stajao, ali kad je došao, ja sam se prepao i pao na lice. On mi reče: „Razumi, sine čovečiji, da je ovo viđenje za poslednje vreme.“


prve, dakle, godine njegove vladavine, ja, Danilo, razumeo sam iz pisama: sedamdeset godina je broj godina, kada će se, prema reči Gospodnjoj upućenoj proroku Jeremiji, navršiti pustošenje Jerusalima.


I ja sam to čuo i stomak mi se zgrčio, od tog zvuka mi zadrhtaše usne, trulež mi se uvuče u kosti, a kolena mi zaklecaše. Smiriću se sve do dana nevolje što dolazi na narod koji nas napada.


Anđeo Gospodnji je odgovorio: „O, Gospode nad vojskama, zar se nećeš smilovati Jerusalimu i Judinim gradovima na koje si, evo, ozlojeđen ovih sedamdeset godina?!“


Lopov dolazi samo da ukrade, zakolje i uništi. Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju.


Ipak, nisu svi poslušali Radosnu vest. Naime, Isaija kaže: „Gospode, ko je poverovao našoj poruci?“


Uveren sam da će Bog, začetnik dobrog dela u vama, dovršiti to delo do Dana u koji će Isus Hristos doći.


Na osnovu svoje vere je Noje bio upućen u još neviđene stvari, pa je sa strahopoštovanjem sagradio plovilo da spase svoje ukućane. Svojom verom je osudio svet na propast, te je tako primio od Boga pravednost koja se zasniva na veri.


Taj prizor je bio tako strašan da je i sam Mojsije rekao: „Uplašen sam i drhtim.“


Ko se ne bi bojao tebe i slavio ime tvoje, Gospode? Jer ti si jedini svet. Zato će svi narodi doći k tebi i pokloniti se pred tobom, jer se pokazaše tvoja pravedna dela!“


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ