Biblia Todo Logo
အွန်လိုင်း သမ္မာကျမ်းစာ

- ကြော်ငြာတွေ -




1. Самуило 7:6 - Novi srpski prevod

6 Oni se okupiše u Mispi. Tamo su izvlačili vodu i izlivali je pred Gospodom. Tog su dana postili i ispovedali: „Zgrešili smo Gospodu.“ A Samuilo je bio sudija Izrailjcima u Mispi.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод

6 Они се окупише у Миспи. Тамо су извлачили воду и изливали је пред Господом. Тог су дана постили и исповедали: „Згрешили смо Господу.“ А Самуило је био судија Израиљцима у Миспи.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Библија: Савремени српски превод

6 Када су се окупили у Мицпи, захватали су воду и изливали је пред ГОСПОДОМ. Тога дана су постили и говорили: »Згрешили смо против ГОСПОДА.« Самуило је у Мицпи пресуђивао у споровима међу Израелцима.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Sveta Biblija

6 I skupiše se u Mispu, i crpuæi vodu proljevaše pred Gospodom, i postiše onaj dan, i ondje rekoše: sagriješismo Gospodu. I Samuilo suðaše sinovima Izrailjevijem u Mispi.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

6 Тако се окупише у Миспи. Вадили су воду и проливали пред Господом. Постили су тог дана и признали: „Сагрешисмо Господу.” У Миспи је Самуило судио синовима Израиљевим.

အခန်းကိုကြည့်ပါ။ ကော်ပီ




1. Самуило 7:6
47 ပူးပေါင်းရင်းမြစ်များ  

ali i Mispa, jer je Lavan rekao: „Neka Gospod motri na mene i na tebe kad ne budemo videli jedan drugoga.


Jer, mi moramo umreti; mi smo kao voda kad se prospe na zemlju, te se ne može skupiti. No, Bog ne uzima život, već je iznašao načine da izgnani ne ostane u izgnanstvu.


ako tada dođu k sebi u zemlji u kojoj su zarobljeni i pokaju se, te se počnu moliti tebi u zemlji svojih porobljivača, govoreći: ’Zgrešili smo, učinili smo nepravdu, skrivili smo’,


Tada se ona trojica probiju kroz filistejski tabor, izvuku vode iz studenca što je kod vitlejemske kapije, ponesu je i donesu Davidu. Ali David nije hteo da je pije, nego je izlio pred Gospodom


Josafat se uplašio, pa je okrenuo lice da traži Gospoda i po celoj Judi je proglasio post.


I ti si ih predao u ruke njihovih zlotvora i oni su im zadavali nevolje. Zato su u vreme svoje nevolje zavapili tebi, a ti si ih čuo sa nebesa i po svom mnogostrukom milosrđu si im dao izbavitelje koji su ih izbavljali iz ruku njihovih zlotvora.


A moji prijatelji – moji posrednici vajni! Oko moje Bogu plače.


Mome jelu prethodi ječanje moje i moj se vapaj ko voda izliva.


A on pogledaće ljude i kazaće: ’Grešio sam, pravdu izvrtao, ali mi nije vraćeno po meri!


Imaš li ti ruku ko što je Božija? Glas tvoj da li kao njegov grmi?


Zato se sam sebe gadim! U prašini i pepelu ja se kajem!“


Zgrešili smo kao preci naši; učinili smo nepravdu, skrivili smo!


Potoci suza iz mojih očiju teku jer se Zakona tvoga ne drže ljudi.


Suze su mi hrana i danju i noću, dok mi povazdan govore: „Gde ti je Bog tvoj?“


Od jecanja sasvim sam klonuo; svu noć ležaj ja plačem natapam, i svoj krevet suzama oblivam.


U njega se uzdaj uvek, narode; pred njim srce svoje izlivajte, Bog je naše utočište. Sela


I kad sam ti se vratio, pokajao sam se; i kad sam poučen bio, tukao sam se u bedra. Sramota me je i ponižen sam jer nosim ruglo svoje mladosti.’


A pete godine Joakima, sina Judinog cara Josije, devetog su meseca objavili post pred Gospodom za sav narod u Jerusalimu i za sve koji su iz Judinih gradova došli u Jerusalim.


O, kad bi mi glava bila voda, a moje oko vrelo suza, pa da oplakujem i danju i noću izginule od ćerki moga naroda!


Od plakanja iščileše mi oči, u ropcu mi duša grca, žalost me je iscrpla potpuno, jer posmatram slom naroda moga: deca i odojčad umiru po trgovima grada srušenoga.


Suze moje teku bez prestanka, iz očiju liju i stati neće,


Sa glave je naše kruna pala. Zgrešili smo, sada teško nama.


Hoćeš li da im sudiš? Hoćeš li da im sudiš, sine čovečiji? Saopšti im gadosti njihovih predaka.


Čujte ovo, sveštenici i pazi, dome Izrailjev! I ti, dvore carev, poslušaj, jer ti je određen sud, jer ste bili zamka za Mispu i mreža razapeta preko Tavora.


„Zato sada – govori Gospod – vratite mi se svim srcem svojim, u postu, žaljenju i vapaju.“


Neka ovo bude za vas trajna uredba: sedmoga meseca, desetog dana, postite i ne radite nikakvog posla, kako domaći, tako i stranac koji boravi među vama.


Ali ako priznaju svoje krivice, i krivice svojih predaka – njihovog neverstva kojim su zgrešili protiv mene,


Ustaću i poći k mome ocu, pa ću mu reći: „Oče, zgrešio sam i Bogu i tebi;


Tada su Izrailjci zavapili Gospodu govoreći: „Zgrešili smo protiv tebe, jer smo napustili našeg Boga i služili Valima.“


Izrailjci rekoše Gospodu: „Zgrešili smo! Čini s nama što ti drago, samo nas izbavi danas.“


Kad je Anđeo Gospodnji izgovorio ove reči celom izrailjskom narodu, narod udari u glasan plač.


Naime, Izrailjci su otišli gore i plakali pred Gospodom sve do večeri. Pitali su Gospoda: „Hoću li opet stupiti u boj s mojim bratom Venijaminom?“ Gospod odgovori: „Krenite na njega!“


Tada su svi Izrailjci, sav narod, otišli gore u Vetilj, te su plakali i sedeli pred Gospodom. Tog dana su postili sve do večeri i prinosili žrtve svespalnice i žrtve mira pred Gospodom.


Duh Gospodnji se spustio na njega, pa je postao sudija Izrailju. Otišao je u boj i Gospod mu je predao u ruke Husan-Risatajima, cara aramskog.


Ana mu odgovori: „Ne, moj gospodaru. Ja sam žena ojađene duše. Nisam pila ni vina ni žestoka pića, već izlivam svoju dušu pred Gospodom.


Tada su zavapili Gospodu, rekavši: ’Zgrešili smo, jer smo napustili Gospoda, i služili Valima i Aštartama. Izbavi nas sada iz ruku naših neprijatelja, pa ćemo služiti tebi.’


Samuilo je bio sudija Izrailju celog svog života.


ကြှနျုပျတို့နောကျလိုကျပါ:

ကြော်ငြာတွေ


ကြော်ငြာတွေ