Soggoʼŋ tarnaape Pak ki Yawudiyagi, wo Isa yi suune onniyadí tʼîide, duniya ette yi tʼoola, yi-kime kʼume Meega. Isa geŋ ɗoŋzí a duniya yiʼni giyye, iŋkino maŋ yʼan diʼn geyye bini untadí.
In̰n̰i ki nuŋ, ti kune nʼaa ki lekka ɓaadaŋ ye baa. Kune kun diʼn deha, wo aŋkeŋ nʼun di rooto aakede nʼan ruute deero Yawudiyagi: Ume wede nuŋ nʼette eŋ, kun kʼaane ettiyo ye.
Ɗerec iŋkino wo nʼun di rooto: Wede yi ziipa addí a nuuno maŋ, naabo ere nuŋ nʼisiyo ette, yoŋ yʼa-tʼisa, wo yʼaasa naabo ere a ceera ettiyo sey, kono ni-kime kʼume Meega.
Kun illiga nʼun ruute, nʼede: “Nʼeŋgile wo nʼa kimo tudduguŋ.” Aame kun ni giyye maŋ, ulbuguŋ aase uŋse a eŋgilsadó kʼume Meega, kono yo Meega goole ti nuŋ.
Wo aŋkeŋ nuŋ duniya ni tʼooli ni-kime kʼume kee, wo kane an lekka adda duniya. Meeʼki nuŋ kee wede kamilen̰, kʼanni booho ti toogo sundá ere kʼo ele, kono an di lekke aa wede soo, aa kee ti nuŋ kine aa wede soo.
Maŋ Isa yi di ruute, yʼede: «Mʼodo botte ye, kono nuŋ ni ki gili kʼume Meegó ye ɓotto. Wo koŋ, mʼodo kʼume zemɓadó, mʼan rootoy nuŋ ni kili kʼume Meegó wede a kune toŋ Meeguguŋ kay, kʼume Raazó wede a kune toŋ Raaguŋ kay.»