12 Daafeŋ siifaa jamaa le be ñiŋ faani baa kono, siŋ naanimaa feŋolu, kuruntu feŋolu, aniŋ kunoolu.
Juuraloo luŋ labaŋo la, meŋ mu a luŋ baa ti, Yeesu wulita, a sarita santo ko, “Mindoo be meŋ na, a si naa nte kaŋ ka i miŋ.
Suluwo niŋ saajiiriŋo be domoroo ke la ñoo kaŋ ne, jatoo be ñaamoo ñimi la ko ninsoo, kankaŋo ye ke saa la domoroo ti. Ì te mantoora ke la, ì te kasaarali ke la n na konko senuŋo* bee kaŋ. Nte Yaawe le ye a fo.”
Tumboolu mennu ye dampaŋolu niŋ siŋolu soto bee le konjawuta ali ye,
A ye saŋo je yeleriŋ, feŋo jiita naŋ a kunto, meŋ mulunta ko faani baa, a tonkoŋ naanoo be mutariŋ, a jiita naŋ duniyaa kaŋ.
Diyaamukaŋo kumata a ye ko, “Pita, wuli santo! Ì faa, i ye ì domo.”
Bituŋ ŋa a juubee ka a koroosi. Ŋa duniyaa daafeŋ siifaa jamaa le je jee, siŋ naanimaa feŋolu, wulakono daafeŋolu, kuruntu feŋolu, aniŋ kunoolu.
Ì ye ì koo dii badaa-badaa Alla le la, semboo niŋ waroo be meŋ bulu, ka ì ñaa tiliŋ jalaŋolu la, ì ye mennu dadaa hadamadiŋ muluŋo la, mennu ka faa, kunoolu, daafeŋolu aniŋ kuruntu feŋolu.