Wo to le mansa ko wo dookuulaa ye ko, ‘Ite dookuulaa nafantaŋo! M be i kiitindi la i faŋo la kumoolu le la. Ite ye a loŋ ne ko, nte mu kee saŋarariŋo le ti. Ite ye a loŋ ne, n ka n tinee feŋolu le la, m maŋ mennu dookuu, aduŋ n ka katiroo ke dulaa to le, m maŋ fiiroo ke daameŋ.
Ì ko a ye ko, “A be wo kuu kuruŋ kelaalu faa la faañaa jawoo le la. Bituŋ a ye a la wayini yiri kankaŋo luwaasi moo doolu ma, mennu be a niyo dii la a la a waatoo la.”
Moo-wo-moo ñaa boyita i kaŋ, a si bori i la, a ye a fo ko, ‘Ninewe kasaarata le fokabaŋ, jumaa le bala be faa la a ye?’ Moo be bo noo la miŋ, meŋ be a sabarindi la?”
Fo Banisirayila maŋ ke ite Mowabi ye jelefeŋo ti nuŋ? Fo ì ye a niŋ suŋolu le muta ñoo la baŋ, a ye a tinna i ka i kuŋo jiijaa, niŋ i be a la kumoo fo la daa-wo-daa?
N keta n jawoolu bee ye jelefeŋo le ti, hani n siiñoolu le faŋo taa jawuyaata, aduŋ n keta n lombaalu tanoo le ti. Niŋ moolu ye n je siloo kaŋ, ì ka bori n na le.
Ì te haañi la ka sutiyaa a la, kaatu a la yankankatoo be ì sila la le. Ì be a fo la le ko: “Kooroo, kooroo be ite saatee baa ye, ite saatee sembemaa baa, Babiloni. I la kiitiyo naata ì kaŋ waati kiliŋ.”
Bituŋ ŋa kumakaŋ doo moyi ka bo naŋ saŋo santo. A ko: “N na moolu, ali finti naŋ a kono, fo ali daa kana tara a la junuboolu to, aniŋ ali kana ke niisotolaa ti a la mantooroolu to.
Junube kumoolu le ka tara ì daalu kono. Ì daakumoolu mu junuboo le ti. Allamaa ì la faŋ waroo ye ke ì ye kutindiŋo ti, a ye ì muta. Ì la dankaroolu niŋ ì la faniyaalu kamma la,