«Bbo nje-kəy in utu ta-kəy a, â naynje ddaka. Ngaâ bbo unnje kutu kunda ta-kəy ta pa nan: ‹Əbbə-dəwje, ɔru ta-kəy arəje!› A nâ kilase tə̂ nan: ‹M-gərə lo kə̂ inje tə̂ ang.›
A gɔl kəy kə̂ mɔngu kə̂ Lubba unda nangə̂ le nayn kə singɛ̂. Tar kə̂ n̂-dda gɔl kəy tə̂ le nan: «Əbbə-dəwje gərə njê kə̂ toje to dəwje laa» ngaâ «Maji karə dəw kə̂ bbar ri Əbbə-dəwje mban, mbətə majang.»