“Haḡe non ratahigi mwa bevea lalainia be, ‘O, giḡo atatun rovoga hantai i bwatiḡoru! Gom iloe huba be inau nam lalai gaku ginau lol ute loloara gabe barabe nan lol rovogana, i nam ḡan vwae gai gabe barabe nan rivua.
Ta be si vora kea atatun rovoga hantai, si vevea sibona be noḡu ratahigi si hav tabagilu tehe vilvilehi, i gim dau bwatuna ba wehi non atatun rovoga dodolua, ira atamwani mai ira vavine i gim ḡangan i mwinmwin daltale,
Haḡe mwa bevea lalainia be, “Giḡo atatun rovoga hantai! Nav lai mulei nom avoana nav vevegigo ginia! Gom iloe be inau atat wasi, nam lai dagai ginau be mwa hav vora te noḡu i nam hara dagai ginau be nan hav rivua tehe.
Ute mwa ravravi Jisas mwa ḡan ginau maira non roron̄tai. Haḡe vui hantai nu tau binihiva huba alolon Judas nitun Saemon Iskariot, huribe vi sine Jisas.
Haḡe Pita mwa bevea lalainia be, “Ananias, huri hano be gom lin̄ Setan be men tomuainigo i mwa loligo gom saruruhi Vui Sabuga, ginia be gom haḡo udun homu gabe gon laia nin udun bilamwa?