1 ¡Líbano, eipea neröke, jare ndeɨvɨra ɨ̈vɨrare reta tomokañɨtei tata!
Añave nde reiko pɨagüive ndero kavi pe, oñeova ɨ̈vɨrare reta Líbano pegua pe vae pe. ¡Ërei jaema reiporarata, jasɨ katu yae vae ou nderé yave! Kuña imembɨrasɨ oï vae rami.”
Nde ko, ɨ̈vɨrare Líbano pegua rami, jäka reta ipöra jare tëɨ yae, jäka ɨvateasɨ yae.
Ɨvɨtɨ Líbano pe opa remokañɨtei ɨvɨra jare mɨmba vae, oyerovata ndeve jare rekɨɨyeta mɨmba pochɨ vae güi rami. Kuae outa reporoyuka jeko pegua, omboepɨuka vaerä ndeve opaete reyukagüe, nepïrimbae tëta guasu reta re jare pɨpegua reta re vae re.
Echa nde repɨ̈ro jeta mbaembae tëtaguasu reta güi, jáeramo tëtaguasu reta jembɨregüe oyomboatɨta ndekotɨ, omboepɨuka vaerä ndeve opaete reyukagüe, nepïrimbae tëta guasu reta re jare pɨpegua reta re vae re.
Pekua ɨvɨtɨ güi peru ɨvɨra jare pemopüa pɨau ye chero; añonota jese cheyerovia katu jare cheyemboetea, jei yandeYa.
Echa che aru yeta Egipto güi; aru yeta Asiria güi. Arajata Galaad jare Líbano pe oata yeta jendarä.
¡Ɨvɨra pino jee vae, peyaeo, echa ɨ̈vɨrare ikavi yae vae oyemboai ma! ¡Ɨvɨra reta encina jee vae Basán pegua, peräse peyaeo, echa kaa tëɨ yae vae oyemboai!
Jókuae ara rupi sundaro ruvicha reta Judá pegua añonota tätapɨi rɨru jendɨ yepea pɨte pe oï vae rami, tatasɨgüe jendɨ vae rami añonota trigo oyeasɨagüe ipɨte pe. Oapɨta opaete tëta reta iyakatu kotɨ jare iyasu kotɨ ñogüɨnoi vae, Jerusalén pe jekuae oime yeta yogüɨreko vae.
Echa chearasɨ oyepota tata rami, jare jendɨta ojo oväe matɨ ɨvɨgüɨ kotɨ; opata oapɨ ɨvɨ jare pɨpegua reta, jendɨta ɨvɨtɨ guasu reta iguapɨka.