— Kay Urusaliima, Urusaliima! Aɗa wara annabaaɓe, aɗa warda nulaaɓe to maa kaaƴe! Kile keewɗe njiɗumi hawrundurde ɓiɓɓe maa hono no cofal hawrundurta coppi muuɗum ley bippeele mum ni. De on njaɓaay.
Onon le, njiɗee wayɓe on, ngaɗon moƴƴere, nyamloɗon tawee on miilaaki yoɓeede fey. Ndeen, on keɓan mbarjaari mawndi, on laatoto ɓiɓɓe Laamɗo Toowɗo, sabo oon ina waɗana bonnooɓe moƴƴere, ina waɗana bonɓe du.
Taa accon rewooɓe maleyka'en wattinkintooɓe wo leeƴinkiniiɓe pela on. Yimɓe ɓeen ina kaɓɓii e ko nji'i ley koyɗi, katin iɓe mawninkinii e dow ɓolum saabe miilooji maɓɓe adunankooji.
Gilla joonin miɗo resanaa mbarjaari fonnditaare ndi Joomiraaɗo carotooɗo ponnditiiɗo oon hokkata kam nyannde darngal. Wanaa miin tan hokketee, de wo miin e heppuɓe gartol makko ɓeen fuu.
Ammaa Ruttu wi'i mo: — Taa doolɗan mi yoppe. Accu mi jokke. To njahataa fuu, toon njahanmi. To koɗuɗaa du wo ɗoon koɗanmi. Lenyol maaɗa laatoo lenyol am. Alla maaɗa du laatoo Alla am.
Bo'as jaabii mo wi'i: — Mi humpitaama ko ngaɗanɗaa esa debbo gilla maayde gora e no njoppirɗaa baaba maaɗa e inna maaɗa e leydi ɗo ndimaɗaa, de ngarɗa to lenyol ngol a anndaano arande.
Ruttu jaabii, wi'i: — Joomam, mi heɓi moƴƴere yeeso maaɗa. Sabo a haalii kam haalaaji belɗi, a waaltini ɓernde am du miin korɗo maaɗa, tawi mi hewtaay fay gooto hakkunde horɓe maaɗa.