“Yɛ gu yɛmenne velaa, a ta wa vɛŋ ka yɛ teɛroŋ zaa kyaare ne tige diibu ane dããnyukuoli, kyɛ bee a vɛŋ ka a teŋɛzu nyɔvore yɛlɛ dɔɔnɔ yɛ, ka a bebiri ta wa uri yɛ aŋa bɛraa.
Ka anaŋ da waa ka nensaaloŋ teɛretɔroo yoŋ yɛlɛ la ka N da zɔɔ ne wɛdonne a Efesu teŋɛ poɔ, boŋ tɔnɔ ka N pãã da na nyɛ? Ka ba naŋ da koŋ e ka a kuuni leɛ-iri: “Yɛ e ka te dire kyɛ nyuuro bonso, bieu te na kpi la.”
Kpãã a banaŋ naŋ e bondaanema zenɛ, ka ba ta erɛ pɔloo bee a de ba teɛretɔroo eŋ bondaanoŋ naŋ ba yaara baaroo eŋɛ, kyɛ ba de ba teɛretɔroo eŋ Naaŋmen naŋ maŋ ko te bonzaa ka a gore ka te wono ne noɔ.
Yɛ daŋ de la vuo yaga ka a seŋ, a erɛ ne lɛ a Nemboore-yobo naŋ maŋ nɔŋ ka ba erɛ, a be nemboŋyɛlɛ, vɔlfaare, dããnyukuoli, bondi-yɛlɛ ane tolomala, ane tebɛ maaloo poɔ.
A lɛ o naŋ puuro o meŋɛ a kyɛ wono noɔ, a lɛ meŋ la ka yɛ na ko o dɔgroŋ ane posaanaa ka a seŋ. Bonso, o yeli la o poɔŋ: ‘N dire la naaloŋ aŋa pɔgenaa; N ba waa pɔgekoɔre, ka posaanaa daŋ koŋ kpɛ ma zaa,’