31 Bǝ nyǝm Kwaama mɨ gǝ nyʊwa nǝb bwɨlangkɛlɔ lɛ. Gǝ nyʊwa nyʊwa nʊ nɨ gwam bǝlá gǝn nɛɨ, maa jʊ nɨ lɛ Kwaama swɨ lɛɨ.
A kǝngkɔ tag n nyǝm Kwaama nǝ ń nǝ ń gwam jʊ nɨ mʊ kel gǝnɨ.”
“Ke bɔ jen jǝ́ jǝg ɨɨ. Nǝmǝ mǝ jǝgǝm jeni. Mǝ dǝg jen mǝʊ jǝ́ yɔ ya jǝ́ tʊʊ tʊʊl, tʊʊl nɨ mɨsɔ dɨ lɛ woi, sǝ Tɛtɛ a nɨ jen jʊ nɨ gwam jǝ́ kelaɨ a mʊgɔ dun mɨ.
Yesu gɔ, “Jǝjalǝn mǝndɨ nǝn gɔ sǝ n maa jʊ nɨ nʊ nɨ a twam ɨɨ swɨ lɛ gɔ n maaɨ, sǝ n tagǝm maatǝm maajɨ gǝnɔ.
Nʊ nɨ a jǝgǝm jʊ nɨ Kwaama swɨ lɛɨ, nyǝm nyǝm gɔ mɛlalɨ mǝndɨ a jel a daagɔ Kwaama woi, ke bɔ a daagɔ mǝ woi.
Nǝngɔ balɨ nɨ a jǝla ji gɔ, “Jǝ laatǝm kanga n wo dwiyen! Jǝ́ nyǝm bɔ daagɔ a jelʌmi. N wo a wum mɨ nu!
A tǝltǝm yooli nɨ a bɛ nǝn a dwiyeni, bǝ nyʊwa bɔ kaa nǝl wo a wum nu nʊ nɨ ja bʌ gǝn n kulii.
Nǝngɔ mǝ sʊwa mǝʊ, ‘A mʊla mʊlaɨ a dul mɨ a mʊgɔ langǝn bwangǝn, Mǝ wɔ. N bɛ sǝ ba n maa jʊ mʊ swɨ lɛɨ Kwaama.’ ”