22 “Tɛlalɔ gǝnɔ a sʊwa gɔ, ‘Bwɨlang bwɛ jwaalɛ! Mǝ maa mʊn borang nǝn jʊ mʊ sʊwaɨ. Ń nyǝm mǝ nǝ bwala, mǝ do jʊ nɨ ke bɔ a mɨɨ, mǝ kʌso kʌso jʊ nɨ mǝ kwal bɨɨ?
Kɛl mʊnɔ nǝn gɔ jǝg ń nɛɨ, nǝn gɔ nʊng bwɨlangkɛl mʊnɔ lɛɨ.”
Nǝngɔ a sʊwa nʊ gɔ gɔ, ‘Fwalgɔ, a maa nyǝn mʊ dɔ fɔ mʊ mal bɔ bɛllɛ kangwaalɨ?’ Nʊgɔ a nyǝm bɔ jʊ gǝ gar gǝm lɛɨ.
Mǝ nyʊwa taal mʊnɔ lɛ jʊ a bwɨɨ mʊ nǝ bwala. Mʊ do jʊ nɨ ke bɔ a mʊɨ. Mʊ kʌso kʌso jʊ nɨ mʊ kwal bɨɨ.’
N wɛ a bwɨ mʊ ya bɔ kemʌn mǝndɨ a kan kemʌn sǝ a bwi mwɛ, na n yǝlaɨ, sǝ ba n yo nǝn mwɛɨ?’
Bǝ kwɛl bǝ nyǝm nyǝmɨ jʊ nɨ gwam diilɔ a sʊwaɨ, gɔ a yɔ nǝn nǝb nɨ a mʊgɔ gǝnɨ, jʊ a bwɨɨ sǝ a tɨ nǝn tabatǝm fɨɨ nǝbɨɨ, sǝ yooli nɨ gwam a nyǝm jǝ na a mʊgɔ borang Kwaamaɨ.