E mayordomo a kontestá: ‘Keda trankil, no tene miedu. E Dios di boso i di boso tata mester a pone e sèn komo un tesoro den boso sakunan, pasobra mi a risibí e sèn ku boso a paga.’ Despues el a trese Simeon serka nan.
Pas Mi ta laga pa boso; mi pas Mi ta duna boso, ma no manera mundu ta deseá otro pas ora nan ta kumindá otro. No laga boso kurason bira intrankil, ni no kobardiá.
Mi ta skibi boso tur ku ta na Roma, boso ku Dios ta stima i ku El a yama pa pertenesé na su pueblo santu. Grasia i pas di Dios nos Tata i di Señor Hesu-Kristu sea ku boso.
Finalmente, rumannan, sea kontentu, hasi esfuerso pa alkansá perfekshon, tuma mi palabranan di enkurashamentu na serio, sea ún di pensamentu i biba na pas. I e Dios di amor i pas lo ta ku boso.
Pero nos ku ta hende ku ta biba den klaridat, laga nos keda bon na tinu. Laga nos bisti fe i amor manera un harnas pa protegé nos i bisti e speransa riba salbashon manera un hèlmu riba nos kabes.
Rumannan, ta nos deber pa semper yama Dios danki pa boso. Anto ta bon pa hasi esei, pasobra boso fe ta kresiendo abundantemente i e stimashon ku boso tin pa otro ta oumentando.
Manera mi a pidi bo kaba ora mi a sali pa region di Masedonia, keda na Éfese. Tin algun hende einan ku ta instruí doktrina falsu. Duna òrdu pa nan stòp di hasi esei!