30 ho mo anye mi ago lingiila ho lutii, “Miyu anyesi, niihpe ngo miido koda lyangur kokiñ donii?”
Siisi mohlu siimi tapa lala mohluka ahha buche pa miitii, ho Pitar mi lutii ho khiibe kiiniñkonii atañmi, “Anubarmii atañ, nii pe ngunu miichi nii?”
Ho ngo lutii, ‘Niihpe ngo miichi nii, Attoh?’ Ho Attoh ngiimi lutii, ‘Gurito, ho Damaskas ho ahnge, ho hiiko niimi luko kendoke nii pana niimi kahe tiinii.’
“Miyu atañ, niimpa nunu siimi miidu? Ngunu tiirḛ miyu kiike, nunuka henju ahiñ, ho nunupa ayapuyu balii bila, niimpalukoda nunumi siika piigo amanii drih atañ hokii turnii Pinii ko ahkur kiine dukupa huna dariiganda la kiiddiapiñ ho siimie ho hikha hoka danii atañmi putiinii.
Ho miyuabuje danii atañ mohmi takatii, “Hokoda siisi ngunu niihpe miikiñ donii?”
Henkur giiniika ahee ya hinya to,
Niimpalukoda ayakacho kaniiñ ho aroh nyimake huna aroh kakiñ manii; hojalo aroh hii ayakacho kaniiñmi pamiñ doke.
Siika miitolya luniiñmi talii la, mo mo anye mi patiihude urañjaho atiitii ho mo anye ka alih mi rato la atiitii.
Mo Pol ngunumi imbo mongii, gyubii dola, “Siika miyu atañsi Hempḛr Kaye Pinii ka miira atañ, mohlu sangopyako ka lembo mi gyukodo.”
hojalo gurito ho citi ho ahnge, ho niimi luko kendoke no nii miikiñdo hiila
Lyanko kendo aroh-aya nii atañ, niimpalukoda mohlu aroh-aya mi pakiñ do.