Hojalo mihkone matiirḛ dohadolo ka drihpachi biido koda ho mohka anubarmii hiimi anna do hiila kapa dokoda, hojalo mohka ahha mohmi hiimi bina mapa hendo koda, niihtañpa Pinii ka heniiñ hii mohko do hiila luchi?
Ho Jisu siimi tapa lala, mo mohmi lutii, “Drih kone no giima ranke. Pyunge hikha niiko hoka doniimi ho arro atañmi tache tahe binge, ho niikii dariiganda ho alḛrdrih dokiñ doke; ho ahto, ngiimi imbomonto.”
Mihkone matiirḛ ludo koda, “Ngo Pinii mi hendu,” ho mohka atoh anubarmii mi hema dokoda, mo gollunii; niimpalukoda hii huna atoh anubarmii mi hemanii humina kapa la danii, hela kema Pinii mi humina mo kapa manii.
Niihna darii piniihenju ho miibḛr manii Pinii kala ho Aba ka hataho hii sike: mijiatu atañ mika katenii ho hiimie atañmi mohluka herumyanka ho, ho atohmika dohadolo so miidukoma paka danii.
Ho mo mohmi kadi biido biiso biidola, ho lutii, “Siikasi nii, Attoh?” Ho mo mohmi lutii, “Niika kuniiñ ho niika biliñkeliñ nii Pinii ko lohepa hempa hegiñ naniipa chachi doke.
Ho Zakayas guritii ho lutii Attoh mi, “Kato, Attoh, ngo ngiika drihpachi porche hemi arroatu mi bichi; ngo matiirḛ mihmi gollula hang ako lale bitii milo, ngo rompe abu yapa bili talyiku.”
Diipyo bo diipyo kulya yo, hojalo mohmi injo diike nento, khiiniiñ miigo mohka atoh alah lo miibii dola, niimpalukoda mo tiirḛ bila dopa hutiina anna la lyidonii.