49 Lè Jida wivé, i alé dwèt koté Jézi épi i diʼy, “Bonswè, Mèt,” épi i boʼy.
Épi lè ou ka pasé yo asou chimen, yo vléʼw kwiyé yo ‘Titja’.
“Pa kwiyé yonn a lòt ‘Titja,’ paski zòt tout sé fwè, épi sé an sèl Titja ki ni.
Jida, ki té kay twayiʼy-la, mandéʼy, “Mèt, ou kwè sé mwen?” Jézi wéponn li, i di, “Sé ou menm ki diʼy.”
Jida té ja di yo, “Nonm-lan mwen kay bo-a, sé li zòt vlé. Tjenbéʼy.”
Yo koumansé ka motjéʼy épi yo té ka andjélé, “Viv, wa sé Jwif-la!”
Ou pa bo mwen kon nou ni labitid ka fè lè nou ka di bonjou, mé madanm sala dépi lè i antwé-a, i pʼòkò doubout bo pyé mwen.
èk yo té ka vini bòʼy èk yo diʼy, “Kité wa sé Jwif-la kondwi pou tout tan!” Yo alé bòʼy èk yo ba li souflé.
Menm lè sala sé disip-la koumansé flaté Jézi pouʼy sa manjé, yo diʼy, “Titja, manjé kéchòy, on!”
Épi di tout sé lézòt fwè-a bonjou épi bo yo kon moun ki ka viv bay Bondyé.