Ka yabü ene igósidi nilnünüma igó, e sab yabiób kolae tonarranme nurrbarino. E ne kürü amkoman koke nóma kangunane igó, ka ene olom módógla, ka noanbóka apóndóla, ene ⌊Kerriso⌋, e sab yabiób kolae tonarranme nurrbarino.”
Kürü ene dümdüm asine. Kürü ubi laró tónggapónóma kólba manie, ene kürü kólbakama! Ia marü gyagüp kolaea igósidi mómkóle, zitülkus ka morroal tonarr olomla?’
Da wa ibüka bóktanórr wagó, “E Pamkolpamab Olom nóma kwit inane, e sab umul koralo ka ene olom módógla, ka noanbóka apóndóla, ene ⌊Kerriso⌋, da e sab umul bairre ka darrü kla kólbanan arüngi kokean tónggapono. Ka wata we pokoan bóktandóla, kürü Aba ne kla umul kyónürr.