„Dikh, avava avke sar o živaňis, hoj aňi na džaneha kana! Bachtalo hino oda, ko na zasovel a ačhel urdo andro gada, hoj te na phirel lango a te na dikhen leskri ladž.“
Dav tut goďi: Cin tuke mandar o somnakaj prežužardo andre jag, hoj te barvaľos. Cin tuke mandar the o parne gada, hoj tut te ures, hoj pes te na sikavel e ladž tire langipnaskri. A cin tuke mandar the e masca te makhel pro jakha, hoj te dikhes.
Lakre čhaven marava the le meribnaha a dodžanena pes savore khangera, hoj me som oda, ko skuminel o jile the o goďa, a sakoneske tumendar počinava pal oda, so kerel.
Vašoda ma sudzinen ňič anglal, medik na avela o Raj a anela pro švetlos oda, so hin garudo andro kaľipen, a sikavela, so peske gondoľinenas o manuša andro jile. Paľis chudela sako le Devlestar peskro lašariben.
Ušťi upre, ušťi upre, Sionona, uri tut andre tiri zor! Uri pre tu tire šukar gada, Jeruzalemona, sveto forona, bo imar buter ke tu na avela o naobrezimen the o nažužo manuš!
Muken len jekhetane te barol dži e žatva, a andre žatva phenava olenge, ko skiden upre: Cirden avri ešeb o kukoľ a phanden len andro snopi te labarel, ale e pšeňica ľidžan andre miri stodola.‘ “
Andre leskro vast hin o vejaris a ov prežužarela peskro humnos. O prežužardo zrnos sthovela andre peskri stodola, ale o phus labarela andre jag, so šoha na murdaľola andre.“
Andre oda časos prerodava le lampenca o Jeruzalem a marava ole muršen, save hine spokojna korkore peha, olen, ko peske andro jile phenen: ‚O RAJ na kerela ňič, aňi lačho aňi nalačho.‘