A o Ježiš lenge phenďa: „Tumen san ola, ko korkore pestar keren čačipnaskre anglo manuša, ale o Del prindžarel tumare jile. Bo oda, so hin vzacno le manušenge, oda hin le Devleske džungipen.“
Lengre pindre denašen pal o nalačhipen, siďaren te murdarel le ňevinne manušes. Lengre gondoľišagi hin o gondoľišagi pal o nalačhipen, o murdaripen the o mariben hin pre lengre droma.
Či na sas odi maľa tiri, akor sar mek na sas bikenďi? A sar sas bikenďi, či našťi kerďal ole lovenca oda, so tu kamľal? Soske tuke domukľal andro jilo odi veca? Na klaminďal le manušenge, ale le Devleske.“
Oleske, ko ľidžal o bašaviben. Le Davidoskro žalmos. O diline peske phenen andro jilo: „Nane Del!“ Previsarde hine a keren o džungale veci; nane ňiko, ko kerďahas o lačhipen.
E voňa la obetakri sas le RAJESKE pre dzeka a phenďa peske: „Imar šoha na prekošava e phuv vaš oda, so o manuša kerena. Kajte džanav, hoj le manušengro jilo imar čhavorestar džal pal o nalačho. Imar šoha na murdarava avri savoro, so dživel, avke sar oda akana kerďom.
Bo the amen samas varekana nagoďaver a na šunahas le Devles. Bludzinahas a samas otroka le všelijake žadoscenge the rozkošenge; dživahas andre choľi a zavidzinahas. Aver manuša amen narado dikhenas a the amen len.
Vzburinahas pes a zaprinahas le RAJES; visarahas pes amare Devleske le dumenca. Trapinahas avren a marahas upre le manušen; vakerahas o klamišagi, save peske gondoľinahas avri andro jile.
te pašľol avre romňenca, te kamel igen o barvaľipen, te kerel varekaske o nalačho, te klaminel, ňisostar pes te na ladžal, te zavidzinel, te vakerel namištes pal aver, te ľidžal pes upre a te kerel o diliňipen.