Kajte o Moab pes sikavela pre peskre thana pro lašariben a dela pestar avri bari zor, hoj pes te džal te modľinel andre peskri svetiňa, no ňič leske oda na pomožinela.
O Dibon džal upre pro uče thana the andre peskro chramos te rovel; o Moab igen rovel pal o Nebo the Medeba; dojekh šero hino lango, dojekh brada hiňi hoľimen tele.
Vašoda, hoj tut mukehas pre tire skutki the barvaľipen, the tu aveha zailo. Tumaro del o Kemoš džala andro zajaťje, jekhetane peskre rašajenca the rajenca.
Tu, Juda, ajci keci fori tut hin, ajci tut hin the devla; a ajci keci uľici hin andro Jeruzalem, ajci oltara ačhaďan le džungale devleske Baaloske, hoj leske te labaren o kaďidlos.‘
Paš oda pridena e moľakri obeta: duj ľitri mol pre dojekh bikos, ľitra the jepaš pro bakro the jekh ľitra pre dojekh bakroro. Kadi labarďi obeta pes obetinela ešebno džives andro čhon pal calo berš.