2 Corintios 7:6 - Otomi Tenango6 Pɛ nu̱na̱ Oja̱, nu̱'ʉ yø ja̱'i̱ hi̱ngui̱ ha̱ ra̱ ts'ɛdi, go di ha̱tra̱ ts'ɛdi na̱. Ja̱na̱ngue nu̱'mø mi̱ zøcua ra̱ Tito, Oja̱ bi 'yøt'e ngue ma̱n'natho bi hya̱ ra̱ ts'ɛdi ma̱ mmʉi. Gade chapit la |
Hi̱nga̱ hønt'a̱ dá̱ johya 'mø ma̱ nu̱ ra̱ Tito ma̱høn'a̱, sinoque ma̱n'natho dá̱ johya 'mø mi̱ xiqui ngue ɛ̱mmɛ̱i̱ gá̱ 'yørpa̱hʉ ma̱ su̱ mɛ̱nte bá̱ m'mʉp'ʉ guí 'bʉhmʉ. Porque ra̱ Tito ja̱njua̱ni̱ di johya conná̱ ngue'a̱hʉ. 'Nɛ̱ bi xiqui ngue tu̱ ni̱ mmʉihʉ ngue'a̱ te gni̱ ʉnnga̱hʉ ma̱ mmʉigä. I ɛ̱ngui̱ ngue ɛ̱mmɛ̱i̱ guí̱ mbɛ̱njʉ. Mi̱ zä ma̱ øcä na̱ ra̱ hya̱ na̱ p'ʉya, ma̱n'na ma̱thoguitho dá̱ johya.
Nu̱'mø tobe hi̱mma̱ni̱ map'ʉ ra̱ Tito ya, nu̱gä dí ɛ̱mbi̱: “Dí̱ pa̱cä njua̱ni̱ ngue da̱ 'yørpa̱bi̱ ma̱su̱ yø ja̱'i̱ na̱ ra̱ hya̱ ga̱ pɛnnba̱bi̱ ya”, dí ɛ̱mbi̱. Pɛ nu̱ te dá̱ xicä ra̱ Tito, ma̱jua̱ni̱ ngue gue'a̱ gá̱ 'yøthʉ'a̱. Ja bi bømp'ʉ ma̱jua̱ni̱ te dá̱ xicä ra̱ Tito ya, tengu̱tho 'mø dá̱mbá̱ m'mʉcä p'ʉ guí 'bʉhmʉ ya, gä ma̱jua̱ni̱ ra̱ hya̱ dá̱ xi'a̱hʉ.