Juntu bijon kata ghas khan majote phelaise, etu to eneka manu ase jun kotha to hune, hoilebi etu jamana laga kaam aru dhun sompoti ke mon diya nimite kotha ke dabai kene rakhe, aru etu kotha pora bhal guti nadhure.
Bhai khan Isor pora mati luwa to bhabi sabi, kele koile bisi manu khan apnikhan majote mangso hisab te buddhi thaka nai, apnikhan bisi bhak to hokti thaka nai, aru apnikhan bisi bhak to jonom pora untcha khandan pora aha nai.
Kintu apuni gorib ke opman korise! Etu dhuni khan pora he apuni ke dukh diya nohoi? Aru taikhan he apnikhan ke bisar kori bole bisar ghor te loijai nohoi?
Aru taikhan chela khan ke biswas te hodai mon dangor hoi kene thaki bole sikhaise, aru koise, “Amikhan Isor laga rajyote jabole bisi dukh kori bole lagibo.”
aru koise, “Moi hosa pora tumikhan ke koi ase, jitia tak apuni chutu bacha khan nisena nohoi, tumikhan ekjon bhi sorgo laga rajyote ghusi bole na paribo.
Etu nimite Moi tumikhan ke koi ase, tumikhan laga dharmikta to niyom likha khan aru pharisee khan pora bhi bhal hobo lage, eneka nohoile tumikhan sorgo laga rajyote ahibo na paribo.
Duijon chokra majote kun pora baba laga itcha korise?” Taikhan koise, “Poila chokra pora.” Jisu taikhan ke koise, “Hosa pora Moi koi ase, tumikhan pora bhi poisa utha manu aru bebichari kora khan he poila Isor laga rajyote ghusi bo.