Moi pobitro manu bhitor te sobse chutu ase, Khrista laga bisarikena khotom kori bole napara dhun kotha Porjati khan ke prochar koribo nimite etu anugrah moike dise,
Kintu poisa utha manu, durte khara kori kene, tai nijor matha bhi sorgo phale sa nai, kintu tai laga chati to marikena prathana korise, ‘Isor, moi uporte daya koribi, moi paapi manu.’
Kintu henapoti pora taike eneka jowab dise, “Probhu, Apnike ami laga ghor te mati bole sorom ase, kintu khali Apuni laga kotha koi dibi aru ami laga nokor to bhal hoi jabo.
eneka korile tumikhan sorgote thaka Baba laga bacha khan hobo. Kilekoile Tai laga suryo to biya manu aru bhal manu ke bhi diye, aru borkhon pani to biya manu aru bhal khan ke bhi diye.
Kitia bhi nohoi. Ulta, sob manu misa hoile bhi Isor to hosa he thakibo. Etu nimite Shastro te likha ase, “Apuni kotha kowa to hosa ase eneka janibo, Aru jitia apuni ke bisar koribo apuni bisar te jiti jabo.”
aru Khrista laga morom bujhi bo paribo, etu morom to gyaan pora bhi bisi dangor ase, etu sob to Isor laga bhal kaam pora amikhan uporte bhorta hoi jabo.
Amikhan jane niyom te ki koi ase, etu niyom te thaka manu khan nimite he koi ase. Titia sob manu laga mukh to bondh hobo aru pura prithibi to Isor age te galti hobo.
Etu pichete Jisu etu mahila ke koise, “Maiki, tumi laga biswas to bisi dangor ase; tumi laga ki khushi ase thik eneka he hobo dibi.” Aru tai laga chukri utu somoite bhal hoi jaise.