Etu nimite tumi Isor laga gawahi kori bole sorom na koribi, nohoile bhi moi nimite, jun Isor laga noukar ase. Ulta, Isor laga hokti hisab te amikhan eke logote susamachar karone Khrista nimite dukh koribo.
Sob manu jun ghor khan, nohoile bhai kokai khan, nohoile didi bhoini khan, nohoile baba, nohoile ama, nohoile bacha khan, nohoile kheti khan, Ami laga naam nimite chari diye koile, taikhan ki chari dise etu pora bhi eksoh bar bisi pabo aru namora jibon to pai lobo.
Etu nimite kitia ami komjur hoijai, gali khai, digdar hoi, dukh kosto din lok pai, aru bisi mon dukh huwa homoi ahe, titia moi Khrista nimite khushi hobo: kele koile jitia ami komjur ase, titia ami logote takot ase.
Moi laga naam nimite tumikhan ke sob pora ghin koribo. Kintu jun khan dukh digdar puwa homoi sob khotom nohua tak dhorjo kori kene thakibo pare, taikhan he bachibo.
Bhoi nokoribi dukh pabole thaka nimite. Sabi! Saitan pora tumikhan kunba ke bondhi ghor te phelai dibole ase tumikhan laga mon to sabole nimite, aru tumikhan dos din tak dukh pabo. Nomora tak biswasi hoi thakibi, aru titia moi tumikhan ke jibon laga mukut dibo.
Kintu Paul koise, “Apuni khan ki kori ase, kandi-kandi kene ami laga mon dukhai ase? Moi to taiyar ase, khali bandibole nimite nohoi, hoilebi Probhu Jisu naam karone mori bole bhi taiyar ase.”
Titia moi taike jowab dise, “Moi laga Probhu, Apuni jane.” Titia tai moike koise, “Eitu khan sobse dangor dukh pora ulaikene aha khan ase. Taikhan laga kapra dhulai loise aru Mer laga khun pora boga kori loise.
Kintu moi nijor jibon karone eku chinta nathaki, kintu Probhu Jisu pora ji kaam moike kori bole dise, utu Isor anugrah laga susamachar ke khushi pora manu ke jonai dibole aru etu pura kori bole he bhabi thake.