Pero boso ta un pueblo skohí, saserdote real, un nashon konsagrá na Dios, propiedat di Dios mes, skohí pa proklamá e obranan magnífiko di Dios ku a yama boso pa sali for di skuridat i drenta den su lus maravioso.
No ta boso a skohe Mi, ma ta Ami a skohe boso i Mi a apuntá boso pa bai i karga hopi fruta; fruta ku ta keda. Loke boso pidi Tata den mi nòmber, E ta duna boso.
Ta Hesu-Kristu a entregá su bida pa nos pa por libra nos di tur maldat i purifiká nos, di manera ku nos por bira su mes pueblo, zeloso pa hasi bon obra.
Esta felis bo ta! Kua pueblo por midi su mes ku bo? Ta SEÑOR mes a liberá bo. E ta e eskudo ku ta protegé bo, E sabla ku ta laga abo triunfá. Enemigu lo gatia pa bo, i abo lo pone pia riba nan garganta.’
bisa: ‘Señor, si Bo ke mi bon, ban ku nos. Nos ta un pueblo tèrko, pero pordoná nos nos maldat i nos pikánan. Aseptá nos komo bo pueblo, bo propiedat.’
Nos siudat tin e hendenan di mas pasífiko i di mas fiel di Israel. Tur hende ta bini aki, manera ta bini serka un mama pa konseho. I ta nèt e bo ta trata na destruí. Pakiko bo ke guli SEÑOR su propiedat manera un bestia feros ta guli su víktima?’