‘Hende,’ SEÑOR a añadí, ‘lo Mi sòru pa kuminda no drenta Herusalèm mas. E habitantenan lo haña awa i pan na ransun: bou di yoramentu nan ta kome pan, yen di desesperashon nan ta bebe awa.
E ora ei mi a bisa: ‘Pero SEÑOR Dios! Nunka ainda mi no tabata impuru. Fo'i chikitu nunka mi no a kome karni di un bestia ku a muri un morto natural òf ku bestia feros a habraká den kunuku. Tampoko nunka mi no a kome karni di sakrifisio ku a para demasiado largu i di e manera ei a bira impuru.’
E biuda a kontestá: ‘Por Dios, mi no tin pan, ta un man yen di hariña so mi tin den un zjar i un tiki zeta asina den butishi. Piki mi ta piki dos pida palu pa mi bai kas i prepará algu pa mi i pa mi yu. Despues di kome esei, muri nos lo muri.’