Mí David dimul Hala aa: «Vɛ̀ɛ̀ o co ya le vem vannda le vanaa cɔwva cɔmndo le? I pɔw mí tosa hakio. Vannda ha yɛ, a tɛɛmbuu ɲɛ-ɲɛ le. Éé Mɛlɛka! Hala nuu, màá kɔl nɔm tambɛiyo tol-la coo a yungu nuu! O bɛnda ma tuisi sanga kon vanaa nɔmnda coo le.»
Lende koni ya tosanin a niaa vanaa kɔlvesɛyaa dii haa vana tɛɛmbuu hoo isɔɔ loo o ndu lo cɛinin, o kpele ndɔ hinia coo-a ni. Niaa bɛɛ, mɛɛ mì mingi sɔɛi piɔ́m ndɔɔ niaa pila o lebol, mì diw niaa, mì faŋa niaa o lɛŋnden coo few!»
Mí Hala mulul ndu o lɔma sɔlaama pilɛma man nin aa: «Ya pila bɛɛ i sina maa o co a kɔlvesɛi le n tosa dɛnɔɔ ho le. Le kɔlɔ kon ya kuuna nɔm hakio tosaa ni, kani i cɛl ma sina ndu vanalanɔ le.
O kon mí Mɛlɛka tuisi fungoo a yinnde bɛndu-bɛndulen o kobio Sodɔm a o kobio Komɔr coo, mí yinnde len le va fulaa o Mɛlɛka lo, o halataala, mí le va siaa nda coo maa piɔɔ.
Langbanɔ kon pila dimul-la ni maa yema ndɔ cua kon co ni. Mí cua kon bɛɛ peelu diomnde len, mó dimi maa yema ndɔ langbanɔ kon co ni. O co a kɔlvesɛi le ya tosa dɛnɔɔ ho le, kɛ i síná ndi pɛɛngu nuaa le.»