14 Mí Yoab yonda aa: «I co bɛɛ telen nuu tɛɛmbuu a nɔm te!» O kon, mó cua yɔmii siɛɛmbiɛi ndii yáá, mó kɔ baŋ ndi Absalɔm o kɔllo nɛɛ o va o landanndo-a, o va vɔ yoomu.
Telen vannda vanin dimio aa: «Kɔlɲuloo tiw, n co nila ɲulo-o», o telen kon kpeekpei dɛnɛ palaa voolunin nda maa mɛɛ telen vialaa voolu vanalanɔɔ nuaa yɛ ni, a helunnin te.
A naŋɔɔ nɔmndo, hel ma piasa o ɲɛ ɲaandan nɔm cɔlua nan-ndo coo. Hel lecoo le toɲaa, le vanakɛndɛyɛi a le dɛnɛ sandaa! Kindu yoole kpaasiaa nɔmndo, Kpaasiaa kon viam ba nɔm kɛndɔɔ dɛnnda tuw-tuwlan tosaa ni.
Mí masaa congun Yoab, Abisai a Itai aa: «I co niaa tɛɛlɔn, a yandi la kɔ tosal Absalɔm po ni dɛnɛ vɔɔn te.» Mí vanaa cɔwva kpow a tuɛi ndu simlacia sila kon yɔngoo.
Le hee, mí Absalɔm dimul buɛyaa ndɔa aa: «Ciɛi ɔrse Yoab-e salu pɛɛngulan a ciɛi nii ni, la kɔ mal ndi yin.» O kon, mí buɛyaa ndɔa kɔa, má kɔ loam ndi.
Mí Sisera hini, mó hiawnun dɔ́ɔ́ o lɔan, kani sangaa pila ndóò sanga ni. O kon, mí Yaɛl cua pikii cɛi-kola-toandaa a kunduvaa, mó kɔ baŋ ndu ndi o ikpaŋ, háá mí pikiei kɔ fula lekɔɔli, mí i luɛi lɛŋ culun. O kon, mó vu.
Lelan, kandɔɔ sisa, mɔɛi cɔwve feŋan ndɛnin lɔ́ɔ́-lɔ́ɔ̀ o nɔm ndo cɛinin te, kani a pɛɛsa ya, má mulin vɛlɛ má cua lanɔɔ Uri Hitiinɔ, má siinguu ndu laa nɔm.
O kon mí misimisio bii masaa David. Mó va helɔɔ a caŋndo o cɛi coocoo va o dio luɛyaa kobio nin-ndo coo a dimio aa: «Éé po nuu Absalɔm! Éé ponndo! Éé po nuu Absalɔm! Te ya pila kóò vi o fonda nɔmndo nuaa ni! Éé Absalɔm! Kpòkóó Absalɔm!»