Zatim je kralj rekao svećeniku Abijataru: “Idi u Anatot, na svoja polja. Jer si zavrijedio smrt, ali te neću pogubiti u ovo vrijeme zato što si nosio Kovčeg Gospodina BOGA pred Davidom ocem mojim i zato što si bio tlačen u svemu u čemu je i moj otac bio tlačen.”
a od plemena Benjaminova: Gebu s njezinim predgrađima i Alemet s njegovim predgrađima i Anatot s njegovim predgrađima. Svih njihovih gradova po njihovim porodicama bilo je trinaest gradova.
I Jeremija je tugovao za Jošijom. I svi pjevači i pjevačice u svojim tužaljkama sve do dana današnjega govore o Jošiji; i uveli su ih u uredbe u Izraelu i, evo, one su zapisane u Tužaljkama.
da se ispuni riječ GOSPODNJA po Jeremijinim ustima, sve dok se zemlja ne nauživa svojih Šabata. Jer tako dugo dok je opustošena držat će Šabat kako bi se ispunilo sedamdeset godina.
A prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ GOSPODNJA po Jeremijinim ustima, potaknuo je GOSPOD duh perzijskoga kralja Kira tako da je on pronio proglas po svemu svome kraljevstvu, i ovo je sastavio u zapisu, govoreći:
riječ GOSPODNJA izričito je došla na svećenika Ezekijela, sina Buzijeva, u zemlji kaldejskoj, na rijeci Kebaru; i ruka GOSPODNJA bila je ondje na njemu.
prve godine njegova kraljevanja, ja, Danijel, shvatio sam iz knjiga broj godina, o čemu je riječ GOSPODNJA došla proroku Jeremiji, da bi ispunio opustošenje Jeruzalema, sedamdeset godina.
Riječi Amosa, koji je bio od stočara iz Tekoe, o onome što je on vidio glede Izraela u dane Uzije, kralja Judina i u dane Jeroboama, sina Joaša, kralja Izraelova, dvije godine prije potresa.
Tada je Amazija, svećenik betelski, poručio Jeroboamu, kralju Izraelovu govoreći: “Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja više ne može podnijeti riječi njegove.