11 Kwane, king ye ooni ye dibirimbon kawanmo darewoob ari wedmaane, God kuu kwarimbed dibeen. Ye kerebiri arimbed okadiib ambidiib kuu kirokmoniwen. Kwane, yi yumboniibban keriwen.
Yi kuu monmaraneen kuned eb kuu dobaraneeb, yi kuu ebkad korobob keremoon areb keraniib kui. Yi kuu ebkad areb ebbed biangke ben kiradmekoreb yeweb ben debendaneeb.
Yorokmo dobiriyiib anammo wengyundiyiib kuu eb dibere oonimbon ye ambokab, kwane womoniyiibban ye mimyob dowakeniib anam anamiib kuyaambed kwane ambangkimaab.
Kumban yiib niindem aom kamkono kere amonombindeban keriwen kumbed, Godbed arud kondi ye dabab kuu yiibka yiibmeren nongkobe weniib. Kwane, God ye arud kondi yaron arimbed ye yorokmo wengyundi kuu dianmo keraneene yiib kuu keye dabab kandaniib.
Kwane wedmaane, Ewen kuu nandoone hoos kawanmo wedmenaan, kwarimbed dibere yarebimaan ye karub yaningko kuu Ma Korondiyiibban angkon yaningko maa kuu Anammo. Ye kuu inamen yorokmombed wengyundane nangbaneen.
Kwane, Godbed ye ooni ye dibirimbon arimbed yedmoon, “Kedi, kumkam korem kuu yeeb ongmenabaan kii!” andoon. Andekore yedmoon, “Weng kee anammo, ne kuu ma korondainban kowe, wongke.” andoon.