Biblia Todo Logo
Bìoball air-loidhne

- Sanasan -




Авдија 1:12 - Sveta Biblija

12 Ali ti ne trebaše gledati dana brata svojega, dana, kad se odvoðaše u tuðu zemlju, niti se radovati sinovima Judinijem u dan kad propadahu, niti razvaljivati usta u dan nevolje njihove.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac

Novi srpski prevod

12 Nisi smeo da posmatraš dan brata svoga, dan njegove kobi; nisi smeo da likuješ nad narodom Jude, onog dana kad su razoreni, i zlurado da se ceriš na dan njinog jada.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac

Нови српски превод

12 Ниси смео да посматраш дан брата свога, дан његове коби; ниси смео да ликујеш над народом Јуде, оног дана кад су разорени, и злурадо да се цериш на дан њиног јада.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac

Библија: Савремени српски превод

12 Ниси смео да ликујеш над својим братом у дан његове несреће, ни да се радујеш над народом Јудиним у дан његовог уништења, ни да се хвалишеш у дан његове невоље.

Faic an caibideil Dèan lethbhreac

Нови српски превод: Стари завет: Проф. др Драган Милин и Нови завет: Проф. др Емилијан Чарнић

12 Не радуј се кад брат твој има дан несреће! Не ликуј кад синовима Јудиним дође дан пропасти! Не подсмевај се кад је дан муке!

Faic an caibideil Dèan lethbhreac




Авдија 1:12
27 Iomraidhean Croise  

Èudiæe se danu njegovu koji budu poslije njega, a koji su bili prije obuzeæe ih strah.


Ako sam se radovao nesreæi nenavidnika svojega, i ako sam zaigrao kad ga je zlo zadesilo,


Mogao bih izbrojiti sve kosti svoje. Oni gledaju, i od mene naèiniše stvar za gledanje.


Neka onijeme usta lažljiva, koja govore na pravednika obijesno, oholo i s porugom.


A oni se raduju kad se ja spotaknem, i kupe se, kupe se na me, zadaju rane, ne znam zašto, èupaju i ne prestaju.


Ali mu se Gospod smije, jer vidi da se primièe dan njegov.


Jer me izbavljaš od svake nevolje, i na neprijatelje moje bez straha gleda oko moje.


Bog, koji me miluje, ide preda mnom, Bog mi daje bez straha da gledam neprijatelje svoje.


I oko moje vidi neprijatelje moje, i o bezakonicima, koji ustaju na mene, slušaju uši moje.


Ko se ruga siromahu, sramoti stvoritelja njegova; ko se raduje nesreæi, neæe ostati bez kara.


Preko sluga svojih ružio si Gospoda i rekao si: s mnoštvom kola svojih izidoh na visoke gore, na strane Livanske, i posjeæi æu visoke kedre njegove, i lijepe jele njegove, i doæi æu na najviši kraj njegov, u šumu njegova Karmila.


Razvaljuju usta na te svi neprijatelji tvoji, zvižde i škrguæu zubima govoreæi: proždrijesmo; ovo je doista dan koji èekasmo; doèekasmo, vidjesmo.


Raduj se i veseli se, kæeri Edomska, koja živiš u zemlji Uzu! doæi æe do tebe èaša, opiæeš se, i otkriæeš se.


I poznaæeš da sam ja Gospod èuo sve tvoje hule koje si govorila na gore Izrailjeve rekavši: opustješe, nama su dane da ih jedemo.


Kako si se ti veselila našljedstvu doma Izrailjeva što opustje, tako æu i tebi uèiniti: opustjeæeš, goro Sire, i sva zemljo Edomska; i poznaæe se da sam ja Gospod.


Zato ovako veli Gospod Gospod: u ognju revnosti svoje govorih protiv ostalijeh naroda i protiv sve Edomske, što osvojiše moju zemlju radujuæi se iz svega srca i rugajuæi se iz duše da bi je oplijenili.


A sada se sabraše na te mnogi narodi govoreæi: da se oskvrni, i da se oèi naše nagledaju Siona.


I kad se približi, ugleda grad i zaplaka za njim


A tako je i jezik mali ud, i mnogo èini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.


Jer govoreæi ponosite i lažljive rijeèi prelašæuju na neèistote tjelesnijeh želja one koji otskora bježe od onijeh što žive u prijevari.


Ovo su nezadovoljni vikaèi, koji po željama svojijem žive, i usta njihova govore ponosite rijeèi, i za dobitak gledaju ko je ko.


I dana joj biše usta koja govore velike stvari i huljenja, i dana joj bi oblast da èini èetrdeset i dva mjeseca.


Ne govorite više ponosito, i neka ne izlaze iz usta vaših rijeèi ohole; jer je Gospod Bog koji sve zna, i on udešava namjere.


Lean sinn:

Sanasan


Sanasan