Paľis pes vareko, ko dičholas sar manuš, chudňa mire vuštendar a me phundraďom o muj a chudňom te vakerel. Phenďom oleske, ko ačhelas anglal ma: „Hin mange igen phares olestar, so dikhľom, raja miro, a šunav man igen slabo.
Kade hin o koňec le vakeribnaske. Man, le Daniel, igen darade avri mire gondoľišagi a o muj pes mange čerinďa, ale kada savoro mange mukľom prekal ma.“
Me, o Daniel, slabisaľiľom a nasvaľiľom pro vajkeci dživesa. Paľis ušťiľom a keravas le kraľiskri služba. Igen man čudaľinavas upral oda viďeňje a našťi oleske achaľuvavas.
Dikhľom, sar avľa paš o baranos, choľaha andre leste demaďa a phagľa leske soduj rohi. Le baranos na sas zor te obačhel angle leste. O capos leha demaďa andre phuv a uštarelas pre leste. Na sas ňiko te zachraňinel le baranos leskra zoratar.
Sar pal oda šunďom, savoro andre ma izdralas, daratar mange izdranas o vušta, andro kokala mange avľa o slabišagos a poddžanas mange o khoča. Ľikerav avri a užarav pro džives le pharipnaskro, savo avela pro manuša, so pre amende džan.
Ale vašoda, hoj man te na ľidžav upre ole bare vecenca, so dikhľom, sas mange dino o trňos andro ťelos – oda hin o poslos le satanoskro –, hoj man te dukhavel, hoj man te na ľidžav igen upre.